OVOG MESECA ČITAMO
Mesto gde se život lomi - "Sto za dvoje" Ejmora Toulsa
Da li ste ikada razmišljali koliko neka naizgled beznačajna sitnica može iz osnova da promeni čitav tok vaše životne putanje? Činićete to sve vreme dok čitate knjigu priča "Sto za dvoje" Ejmora Toulsa. Osvrnućete se na sopstveni život drugačijim pogledom i otkriti takve trenutke, susrete, događaje... Oni donesu sudbinsku težinu, ponekad neprijatan teret, ponekad veliki paket radosti. Dovoljno je da sednete za sto za dvoje, poput Toulsovih junaka. I nije važno gde se nalazi, u skromnom seoskom domu Rusije, kupeu u vozu u Americi ili u restoranu luksuznog hotela Čejsen.

Sve Toulsove priče u prevodu Eli Gligić su jednako prijemčive, ali za mene najdirljivija i najsnažnija je prva, koja sjajno podiže zavese Toulsovog književnog sveta, odnosno sveta njegovih junaka. Neki nose imena koja asociraju, pretpostavljam, na autorove literarne favorite.
Prvi se zove Puškin. Njegova dobrota je beskrajna, toliko da se čini da u današnjem svetu živi još samo u knjigama. U svakom slučaju lekovita. Dok se njegova žena, radnica u fabrici keksa, čvrstim korakom penje na boljševičkoj lestvici uspeha u sovjetskoj Moskvi, on zbog nesposobnosti ostaje bez posla i prihvata kućni domaći zadatak da stoji u redovima za namirnice. Tu upoznaje ljude, a mi niz upečatljivih likova. Puškin će od svakog slučajnog susreta stvoriti deo svoje bogate životne priče. Reći ću vam još samo da će takvim spletom okolnosti završiti u Njujorku.
O susretu dva grada
„Sto za dvoje“ je i priča o susretu dva grada, Njujorka i Los Anđelesa, kulturnim prestonicama. Prvi deo pisac posvećuje Njujorku, bogatstvu svih vrsta, njegovih žitelja, opasnih i naivnih ljudi, imigrantskih zajednica, umetničkom zanosu, glamuru i siromaštvu, simboličnom vrenju na terminalima La Gvardije, naizgled učmalom titranju malih knjižara i antikvarnica. Baš naizgled.
Dokaz je u priči „Balada o Timotiju Tušetu“, alegoriji o događaju iz devedesetih.
Prodavac retkih knjiga sa dikensovskim imenom Penibruk koristi naivnost i želju mladog Timotija da postane pisac. Izmišljenim pričama navodi ga da falsifikuje potpise slavnih autora.
Životi Timotijevih idola su inspirativni i zato strahuje da njegov sopstveni nije pogodan materijal da sam napiše veliko delo.
"Fokner je postao punoletan u vreme američkog juga Džimija Kroua, u vreme i na mestu koji su imali sopstveni idiosinkratski jezik i obilje veličanstvenih tema, uključujući Porodicu, Rasu i Zemlju. Hemingvej je bio novinar i vozio je kola hitne pomoći u Prvom svetskom ratu, Dostojevskog su poslali u Sibir".
Zato se Timoti pita "Kako neko može da očekuje veliki, značajan roman od nekoga čije su najveće nedaće bile košenje travnjaka u proleće, grabuljanje lišća na jesen i lopatanje snega zimi?"
O dobrodušnom alkoholičaru
Touls mora duhovito da doda na taj niz da mu čak ni roditelji nisu bili alkoholičari, niti su se razveli.
"O, ima li veće ironije od toga da bogovi mladom čoveku udahnu snove o književnoj slavi i onda mu ne pruže iskustva?" zavapio je Tušet. Falsifikovanje potpisa doneće mu tako željeno iskustvo. Željeno? Ustanoviće sam.
„Hasta luego“ je priča o alkoholičaru koji sa mnogobrojnim putnicima zbog snega prekida let i ostaje zarobljen u jednom hotelu u centru grada. A onda stupa na scenu slučajnost.
Saputnik nehotice postaje dobrotvor. Na to ga bukvalno prisiljava snaga ljubavi supruge dobrodušnog alkoholičara Smitija koja iz drugog grada telefonom obavezujućim molbama načas duhovitim, načas dirljivim, ali uvek punim siline, navodi nepoznatog saputnika njenog muža da mu na mnogo načina pomogne. Jedan je da mu obavezno skine cipele kada ga dovuče iz bara da ne bi mogao da se tamo vrati i ponovo oda poroku.
Glavna junakinja novele je Ivlin Ros.Njen sudbinski sto za dvoje je u kupeu voza. Izuzetna veština autora, opis likova, možda je najupadljivija kada je reč o njoj. Kakav splet kontrasta! Lepotica s užasnim ožiljkom, žena od akcije koja uživa u detektivskim romanima i odana prijateljica puna ljubavi.
Mrzela je najviše na svetu spiskove, a onda ih je zavolela. Mrzela je spiskove zbog zabrana. Ne radi ovo, ne radi ono, od detinjstva je slušala, zatim pored bazena u kantri klubu gledala podsetnik da je zabranjeno trčanje, skakanje, prskanje, pa opet slušala majčin spisak šta jedna mlada dama ne sme da radi..."
"Spiskovi su pešadinci tiranije. Gušenje ljudskog duha stavkama"
Dobro se setila kada je prestala da ih mrzi. Kada je čitala Skarletnu haljinu, detektivski roman. Kako nam objašnjava, tu u 19. poglavlju čovek konačno shvata da šake iz prvog poglavlja oko vrata žrtve pripadaju ženi u koju se zaljubio u petom. I tako redom duhovito. Onda nailazi na pojam Zabranjeni grad i počinje da pravi spisak mesta koja treba obići. Sada voli svoje spiskove. Još jedan ključni trenutak - stupa u razgovor sa neznancem koji sedi naspram nje. Kasnije saznajemo da je inspektor u penziji. Tako počinje njena lična detektivska priča. Uzbudljiva novela u kojoj se pojavljuju i slavna imena zlatnog doba Holivuda. Glavna uloga na ovim stranicama pripala je Oliviji de Hevilend. Ne pokušavajte da rešite slučaj, Ejmor Touls je znalački napravio zaplet.
Njegovi romani „Pravila učtivosti“, „Džentlmen u Moskvi“ i „Linkolnov autoput“ osvajali su brzo vrhove lista čitanih. Obično je komercijalni uspeh obrnuto proporcionalan književnom umeću, ali ako i prethodni Toulsovi romani nisu bila dovoljno čvrst dokaz da je njegovo delo izuzetak, "Sto za dvoje" to svakako jeste. Stilski ujednačeno, s prepoznatljivim pečatom poentiranja u poslednjoj rečenici. nenametljivo duhovito, daleko od onog po svaku cenu, fino pripovedanje utkano je u šest priča i podužoj noveli.
Коментари