Porodični nadimak u Novom Bečeju, znak prepoznavanja
Ako nekoga u Novom Bečeju potražite po prezimenu – nećete imati uspeha. Za lakše snalaženje, morate znati porodični nadimak i tada će vas svi lako uputiti u ulicu gde stanuje. I stare novobečejske porodice tako se pronalaze.
Zahvaljujući nadimcima sačuvane su i stare banatske reči. Kulače je nadimak porodice Sredoja Blažina, a on se potrudio da sazna i zašto ga tako zovu.
„Kulače su kolibe koje su bile tamo u vinogradima i u kojima su stanovali ti Mirkovi, oni su bili Mirkovi koji su došli i uzeli Blažino prezime. To je bilo 1864. godine”, kaže Sredoje.
„A imaju nadimke Oluje, Vivci, Kulače, Beše, Kicoši, Bahtjarovi, Zecovi, Blažini Zecovi, i ti ima. A u stvari svi su Blažini i ima jedno četrdeset kuća svi slavu istu slavu Svetog Stevana", objašnjava Radovan Blažin.
Dujini se ponose da su upisani kao jedna od najstarijih porodica u mestu, a još više nepotvrđenim podatkom da svako na svetu ko nosi ovo prezime potiče iz Novog Bečeja.
„Prvi pisani podatak o tome da su Dujini bili u Vranjevu je 1769. godine. Verovatno su došli nešto ranije, prvi pisani trag da su ovde. A nešto kasnije su se i ove velike porodice novobečejske pojavile. Što znači da su Dujini bili ako ne prvi, sigurno među prvima. Mnogi od tih Dujina se, koristeći sad društvene mreže i pogodnosti interneta, jave tražeći neke svoje korene. Drago mi je da su svesni da ipak potiču iz Novog Bečeja”, objašnjava Saša Dujin.
U porodici Stojšin pravilo je da prvorođeni sin ponese dedino ime. Deda Milan može unuku Milanu da prenese kako je nekada višečlana porodica mogla da preživi sa pet jutara zemlje.
„Tri fele smo radili, i zemlju i ovce i vinograd imali. Vinograda bilo, maltene svaka kuća imala vinograd. I bašte sejala svaka kuća. Sad niko ne seje bašte”, kaže Milan Stojšin.
Letopis iz 1768. prvi put pominje novobečejske porodice, od njih pedesetak polovina prezimena je nestala u vihorima vremena.
Коментари