среда, 21.01.2026, 17:19 -> 15:47
štampajRodoslavci: Drina – gde voda pamti, a vreme ćuti
Tamo gde Drina dubi obale, a planine kriju vekovne straže, ispisana je istorija koju nismo u potpunosti pročitali. Zato vas vodimo stazama Podrinja – od sjaja rimskih dvorana do neosvojivih srednjovekovnih kula.
U Skelanima, otkrivamo tajne rimskog municipijuma – kako su raskošni podni mozaici, stari skoro dva milenijuma, preživeli nanose vremena i šta nam govore o luksuzu na samoj granici Rimskog carstva.
U podnožju Dikave, istražujemo zagonetne natpise uklesane u kamen. Da li su to putokazi drevnih naroda, srednjovekovni zapisi ili svedočanstva zaboravljenih kultova? Kako boju ne speru kiše i snegovi, i kako narod sela Žlijeb čita pisanu stenu?
Malo dalje, sa druge strane Tare, uzdiže se tvrđava koja prkosi vetrovima. Solotnik je grad na litici, jedna od nepristipačinijih srpskih utvrda, građen i rušen, obnavljan i napuštan kroz vekove.
Iza kamene tišine zidina, naslućuje se vrelo života – Solotnik je, veruje se, nekada imao slana vrela, a sada pod njim huči Solotuša, nad njom se uzdiže novi hram – i traje vera da će ljudi u selu, čija se ognjišta osipaju, razmrsiti puteve opstanka.
O tome, u selu Dub, na svoj način svedoči crkva brvnara. Jedna od najlepših u Srbiji, podignuta krajem 18. veka. Mala, skrivena bogomolja, ogromne moći u vremenima kada su ovim krajem jezdile tuđe vojske. A takvih je godina bilo na pretek. Čudesno delo osaćana, kao potvrda žive vere i lepote, preletelo je vekove i upisalo u nezaborav.
I kada bi se izbrisale vremenske granice, tu na obalama Drine, mogli bi se naslutiti susreti rimskih legionara, seoskih umetnika, srpskih vitezova i narodnih graditelja. Čudna skupina, okupljena oko reke moćne i zelene, koja mirno teče ka svom ušću i daruje, ne mareći ko je ko, na njenim obalama. I nad prohujalim životima opet ostaje Drina – i tragovi tih ljudi, bivših sa njenog priobalja.
Urednik emsisije: Jelena Božović
Snimatelj: Duško Perić
Montaža: Goran Damljanović
Коментари