среда, 27.03.2024, 20:57 -> 18:11
štampajTrag u prostoru-Pogledaj mu obuću pa ga pusti u kuću
Kada kažemo klompe mislimo na Holanđane, japanke nas asociraju na Japance, Indijance zamišljamo u mokasinama, a u Srbiji se govorilo: čovek nosi nošnju a opanak čoveka.
Opanak spada u jedan od artefakata i simbola Srpske tradicionalne kulture i nacionalnog identiteta uopšte. Sam opančarski zanat spada u mlađe zanate kod nas. Razvoj opančarskog zanata u Srbiji počinje 1850. godine, kada jedan bosanski majstor Jovo Cvijanović dolazi u Užice i počinje da pravi opanke od poluštavljene kože crvene boje po čemu su i dobili naziv crvenjaši. Užice je brzo postalo centar opančarstva, iz koga se ovaj zanat raširio i u druge krajeve ondašnje Srbije.
Istina, odavno smo izašli iz opanaka, ali se opanak i dalje ne da. U Srbiji danas radi trinaest majstora opančara, a među njima i jedna opančarka, a o kvalitetu opanaka koje su pravili i prave opančari sude drugi. Danas ih od zaborava čuva folklor. Srećemo ih kao obavezan deo narodne nošnje, ali i kao suvenire i po pravilu što smo dalje to su nam slike iz domovine draže, pa opanci naših majstora putuju širom planete da ispričaju priču o veštini i lepoti naše baštine.
Autorka i urednica: Milica Barjaktarević
Коментари