Portreti: Risto Stijović

„Kad bih ponovo živeo, probao bih da istešem sve likove iz Gorskog vijenca u stijenama kotorskim... to bi bila jedna možda najveća umetnička galerija na svijetu.”

Vajar arhetipskih tema Risto Stijović, vaja dela koje pripadaju samom arhetipu. Drvo je njegov materijal: orah, lipa, kruška, ali i ono egzotično - eukaliptus, abonos...

Pod njegovim dletom - samo tri teme: Gorski vijenac, ženska figura, životinje... U njegovom životu tri prostorna usuda: Crna Gora, Beograd i Francuska. U njegovoj svesti „pretkognitivna” umetnost koju Stijović prati u neznanju finalnog oblika. U njegovim snovima: Budva.

Najzad, u njegovoj umetnosti - dubina kolektivne mitske prošlosti, najčešće potisnuta u svesti pojedinca, a raspaljena u Stijovićevom svesnom. U vremenu njegove umetnosti nalazi se jedino večnost, a u odrazu njegove skulpture - isključivo protolik.

Simatelj: Žarko Tobdžić
Režija: Milan Topolovački
Proizvodnja: TV Beograd 1974.

repriza, 13. septembar u 04:45 i 12:45

Коментари

Dobar tekst, ali..
Избор за Мис Србије на Тргу републике – женско тело на јавном кантару
Zelja za lepotom
Избор за Мис Србије на Тргу републике – женско тело на јавном кантару
Bravo
Избор за Мис Србије на Тргу републике – женско тело на јавном кантару
Miss
Избор за Мис Србије на Тргу републике – женско тело на јавном кантару
Treba li zabraniti lepotu?
Избор за Мис Србије на Тргу републике – женско тело на јавном кантару