петак, 02.06.2023, 20:20 -> 20:49
štampajSvetske muzičke pozornice
Reprodukovaćemo snimak koncerta održanog 2. marta ove godine u Koncertnoj dvorani u Kopenhagenu kada su nastupili članovi Danskog nacionalnog koncertnog hora i simfonijskog orkestra pod upravom Fabija Luizija i uz sudelovanje solista: Valentine Farkaš, soprana i Johana Rojtera, baritona. Na programu je bio „Nemački rekvijem, opus 45“ Johanesa Bramsa, a ovaj snimak iz serijala Premijum koncerti Euroradija ustupljen nam je posredstvom međunarodne razmene.
Rad na partituri Nemačkog rekvijema Brams je započeo sredinom 1865, iako nikada nije otkrio kome je delo posvećeno. Muzikolozi pretpostavljaju da je reč o smrti njemu dve bliske osobe - majke koja je preminula februara 1865. i Roberta Šumana 1856, kompozitorovog bliskog prijatelja, mentora i 'duhovnog oca' kako ga je često nazivao. Nakon izvođenja prva tri stava u Beču 1. decembra 1867, koja su naišla na podeljene reakcije publike, premijera druge verzije dela u šest stavova koja je upriličena na Veliki petak 1868. u Bremenu imala je izuzetan uspeh. Brams je tom prilikom odlučio da ovom ostvarenju doda još jedan stav sa naslovom Vi imate samo tugu za sopran i orkestar, a delo je u konačnoj, sedmostavačnoj verziji premijerno predstavljeno u lajpciškom Gevandhausu 18. februara 1869. Tople reči kritičara i izuzetan prijem kod publike Bramsa su pratili kroz Nemačku, Švajcarsku, Holandiju, Englesku i Rusiju, da bi vremenom Nemački rekvijem postao i jedno od centralnih ostvarenja njegovog opusa. Inače, dok je pisao ovo delo, Brams se dvoumio oko njegovog naslova. Naime, često je isticao kako je njegova namera bila da komponuje "rekvijem kao utehu živima, a ne za duše mrtvih". Iako se ubraja među svetovne oratorijume, između ostalog i zbog učešća solista - soprana i baritona, Bramsov Nemački rekvijem zapravo ne pripada ni jednom uspostavljenom žanru. To nije konvencionalna misa za mrtve pošto u njemu kompozitor nije koristio uobičajen, latinski tekst mise za upokojene, već sopstvenu interpretaciju odabranih odlomaka iz Luterove Biblije na nemačkom jeziku. Tekstovi su upečatljivi jer se u njima ne pominje pojam iskupljenja kroz Hrista, pa je stoga i 'religiozno osećanje' univerzalnije. Jednom prilikom i sam kompozitor je rekao da bi se ovo delo pre moglo nazvati ljudskim rekvijemom nego religijskim.
Urednica: Irina Maksimović Šašić
Коментари