Žan-Filip Ramo: „Dardan”
U poređenju sa Ramoove tri čuvene tragedije („Ipolit i Aricija”, „Kastor i Poluks” i „Zoroastri”), lirska tragedija „Dardan” malo je poznata današnjoj publici.
Razlozi za ovakvu sudbinu mogu se razaznati samo u dokumentima iz vremena njihovog nastanka. Na premijeri 1739. godine „Dardan" jednostavno nije doživeo uspeh koji su imale tri poznate tragedije. Tadašnja kritika zamerala je autoru na tanušnom De la Brijerovom libretu, krcatom, kako su oni to okarakterisali, „ekstravagantnim situacijama", ali i teškoćama pri praćenju Ramoove muzike.
To se prevashodno odnosilo na prvi čin, dok su druga dva, pisana u staromodnom, koherentnijem maniru, bila srazmerno dobro prihvaćena. Da bi udovoljio duhu vremena, a pre svega, praktičnoj potrebi uvažavanja među muzičkim kritičarima i publikom, Ramo je partituru „Dardana" pojednostavio, te je, u dve varijante, uspešno bila izvedena 1744. i 1760. godine.
U današnjem Autogramu slušaćemo svitu za lirsku tragediju „Dardan" Žan-Filipa Ramoa, rađenu po prvobitnoj verziji iz 1739. godine. Čućete je na koncertnom snimku koji je na originalnim baroknim instrumentima ostvario „Orkestar 18. veka", pod upravom Fransa Brigena.
Autor emisije je Ivana Komadina.
Коментари