Читај ми!

Seviljski berberin Đoakina Rosinija

Sezonu iz Metropolitena nastavljamo danas od 19 sati jednom od najpopularnijih komičnih opera – to je Seviljski berberin Đoakina Rosinija.

„Svakako se potrudi da napišeš još berberina", rekao je navodno Betoven Rosiniju. Njemu i Verdiju se ovo delo izuzetno dopalo zbog neobične vitalnosti i prave provale energije, mada je Rosinijev radikalni humor bio pomalo preteran za savremenike koji su bili odgajani na suptilnim šalama Čimaroze, Paizjela i drugih autora. Pored gotovo fizičkog dejstva koje poseduju numere poput čuvene Figarove arije, Rosinijevo delo odlikuje i autorova izuzetna osetljivost za vokalni i instrumentalni tembr, duhovita upotreba teksta i majstorstvo u građenju forme. Briljantno, eksplozivno, furizono - to su epiteti često vezani za ovu operu koju, kako je to rekao Verdi, krasi i obilje muzičkih ideja.
Libreto je rađen prema jednoj od komedija iz trilogije francuskog svestranog umetnika Pjer-Ogistena de Bomaršea, a premijera je bila 1816. u Rimu. Libreto je napisao Čezare Sterbini koji nije imao mnogo intervencija na izuzetno duhovitoj Bomaršeovoj priči, ali je zaslužan za mnoge uspele stihove koji su se savršeno uklopili sa Rosinijevim muzičkim jezikom. Italijanski autorski tim, međutim, nije iskoristio Bomaršeove društveno angažovane žaoke kao što je to učinio Mocart u svojoj operi prema Bomaršeu - Figarova ženidba.

Rosinijevo ostvarenje je pre svega neobično uspela muzička komedija. Svaka arija je vrhunac za sebe, a svaka uloga izuzetna - retko je neki komični tekst tako ubedljivo prenet u muziku. Iako Rosini ponekad i ponavlja neke motive, to ni u jednom trenutku ne narušava celinu, niti izaziva zamor kod slušalaca, naprotiv - već u svojoj 24. godini Rosini je dostigao nivo koji zadivljuje. Istovremeno, imao je zdrav odnos prema humoru i zabavi, koje je genijalno, s najvećom spontanošću, znao da prenese u muziku. Znao je i da pozajmi i iskoristi efekte svojih prethodnika iz XVIII veka, ali je to činio sa najvećim umećem. Njegova originalnost ogledala se u pravom vatrometu melodije i ritma, u zaraznom briju i brzim koloraturama, u blistavim orkestarskim rešenjima. Majstorstvo u građenju ansambala, te pojedina muzička sredstva, poput gromoglasnog krešenda, ostaće zauvek karakteristika njegovog operskog rukopisa.
U predstavi koja je održana na sceni Metropolitena 26. aprila 2007. godine glavne uloge su tumačili: Džojs di Donato (Rozina), Lorens Braunli (Grof Almaviva) - bio je to njegov debi u Metu, Rasel Braun (Figaro), Džon del Karlo (Dr Bartolo) i Semjuel Rejmi (Don Bazilio). Mauricio Benini je dirigovao ansamblom Metropolitena. U pauzi prenosa Stefan Savić i Gorica Pilipović reći će nekoliko reči o društveno angažovanom piscu Pjer-Ogistenu de Bomaršeu i najaviti naredni prenos, a možete čuti i razgovor sa Džojs di Donato i Lorensom Braunlijem. 

Коментари

Da, ali...
Како преживети прва три дана катастрофе у Србији, и за шта нас припрема ЕУ
Dvojnik mog oca
Вероватно свако од нас има свог двојника са којим дели и сличну ДНК
Nemogućnost tusiranja
Не туширате се сваког дана – не стидите се, то је здраво
Cestitke za uspeh
Да ли сте знали да се најбоље грамофонске ручице производе у Србији
Re: Eh...
Лесковачка спржа – производ са заштићеним географским пореклом