„Glupi i neiskreni nekrolozi" bili su mu odvratni – pola veka od Andrićeve smrti
Jedini srpski nobelovac, književnik Ivo Andrić, preminuo je na današnji dan, 1975. godine, u Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu. Imao je nepune 83 godine, a u njegovoj beležnici je ostao zapis: „Pomisao na smrt izaziva, već sama po sebi, kod čoveka strah. A kod književnika i svakog 'javnog radnika' dolazi uz to još i odvratnost od glupih i neiskrenih nekrologa koji nas čekaju“.
Andrićevi radovi ostavili su neizbrisiv trag u svetskoj književnosti. Njegov bogat književni opus, koji uključuje romane, pripovetke, eseje i poeziju, odražava duboko razumevanje ljudske prirode i istorijskih okolnosti koje oblikuju naše sudbine. „Čudno je kako je malo potrebno da budemo srećni, i još čudnije: kako nam često baš to malo nedostaje", napisao je Ivo Andrić književnik koji je pokušao da razume sve ljude.
Govorio im je da ni u čemu nisu sami, ni prvi ni jedini, da je u životu toliko bilo stvari kojih smo se bojali, a nije trebalo: „Trebalo je živeti".
A on je celog života pisao. Za „epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom jednog značajnog istorijskog perioda svoje zemlje" Ivo Andrić je 1961. dobio Nobelovu nagradu. Tu vest čuo je po povratku iz redovne šetnje sa Kalemegdana.
Na svečanosti u Stokholmu rekao je da pripovedač i njegovo delo ne služe ničemu ako na jedan ili drugi način ne služe čoveku i čovečnosti.
Celokupni novčani iznos od Nobelove nagrade, poklonio je Bibliotekarskom fondu Bosne i Hercegovine. I ne samo tada.
Pre nego što se potpuno posvetio književnosti, Ivo Andrić je imao uspešnu diplomatsku karijeru.
Po završetku studija postao je deo diplomatske službe Kraljevine Jugoslavije. Služio je u različitim konzulatima i ambasadama širom Evrope, uključujući Rim, Bukurešt, Madrid, Ženevu i Berlin.
Prisustvovao je pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu, jer je to bio zahtev iz Beograda.
Iz Berlina Ivo Andrić se vraća u okupirani Beograd.Tada su nastali romani Na Drini ćuprija, Gospođica i Travnička hronika.
Objavljuje ih posle rata jer je smatrao da, dok traje rat, pisac ima pravo da se javno pojavi jedino u čitulji.
Za sebe je govorio da je Jugosloven, a književni kritičari smatraju da je bio antikolonijalni pisac.
Ivo Andrić nije bio samo izuzetan pisac, već i veliki ljubitelj umetnosti. Njegova strast prema muzici, slikarstvu i drugim umetničkim formama često se odražavala u njegovim književnim delima.
Uživao je u klasičnoj muzici i često je prisustvovao koncertima. Ivo Andrić je ostao skroman i povučen u privatnom životu.
Nije voleo publicitet i retko je davao intervjue. Voleo je mirne šetnje, čitanje i pisanje u tišini svoje sobe i jednu ženu.
Brojni događaji Andriću u čast
Povodom 50 godina od smrti jedinog srpskog nobelovca, u organizaciji Ambasade Srbije u Stokholmu će biti održan diplomatski skup posvećen njegovom stvaralaštvu, dok će u petak biti organizovana svečana primopredaja Andrićevog nalivpera, kojim je napisao neka od svojih najčuvenijih dela, a koje Muzej grada Beograda poklanja Muzeju Nobela u Stokholmu.
U Kopru se otvara izložba posvećena velikom nobelovcu koju je pripremilo pet biblioteka iz gradova u kojima je Andrić živeo ili boravio.
Pošto je najveći deo života Andrić proveo u Beogradu, Biblioteka grada Beograda, pripremila je bogat izlagački program.
Коментари