Stare rukopisne knjige iz biblioteka Fruškogorskih manastira
Fruškogorski manastiri koji su od 15. veka bili mesta duhovnosti i pismenosti i danas čuvaju kulturnu baštinu našeg naroda. U Srpskoj čitaonici u Irigu od 2009. godine radi se na Katalogu biblioteka Fruškogorskih manastira.
Rad na projektu „Katalog biblioteka Fruškogorskih manastira“ traje punih trinaest godina. Poseban značaj ovog projekta predstavlja otkriće i popis starih rukopisnih knjiga, koje imaju izuzetnu kulturno-istorijsku vrednost, svedoče o vremenu nastanka, pisarskim središtima, ktitorima, kretanju i sudbini knjige.
„Katalog biblioteka Fruškogorskih manastira je projekat koji se odvija u Srpskoj čitaonici u Irigu od 2009. godine, kada smo prvi put ušli u Fruškorske manastire, sagledali stanje u njima i počeli sistematski rad na sređivanju ovih biblioteka. Cilj ovog projekta je osnivanje biblioteka u Fruškogorskim manastirima, potom, kataloška i elektronska obrada u BISIS programu, te njihova zaštita i objavljivanje kataloga o radu ovih biblioteka“, objašnjava Vesna Petrović, autor projekta „Katalog biblioteka Fruškogorskih manastira“.
Sve vreme rad na obradi retkog bibliotečkog materijala pratio je naučni skup na kome su učestvovali stručnjaci iz Srbije, Republike Srpske, Hrvatske i Rumunije. Kao rezultat projekta proistekla je objava tri kataloga, od kojih su najznačajniji Katalog stare knjige štampane do 1867. godine i Katalog rukopisne knjige u bibliotekama Fruškogorskih manastira.
„Najstariji rukopis je iz 1399. godine, episkopa Marka, koji je ujedno i najznačajniji. To je Prolog stihovani za maj, jun i avgust, koji je pisao književnik, episkop Marko iz Peći. Ova knjiga je bila izgubljena. Poslednji podatak o njoj, da se nalazi u manastiru u Peći, zapisao je Vladimir Mošić, 1950. godine. Od tog perioda, do današnjeg našeg istraživanja, započetog prošle godine, ta značajna knjiga bila je potpuno izgubljena. Mi smo je pronašli u manastiru Beočin“, navodi Petrovićeva.
Knjiga je zabeležena kao Minej, međutim, mr Dušica Grbić, istraživanjem je došla do zaključka da je to Prolog stihovani. Nažalost, pošto je knjiga u veoma lošem stanju, Srpska čitaonica u Irigu je zajedno sa Eparhijom sremskom konkurisali kod Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose sa verskim zajednicama i dobili sredstva za njihovu restauraciju.
„Knjiga će početkom sledeće godine biti restaurirana i digitalizovana, što je vrlo bitno jer će biti dostupna široj javnosti. Potom po starosti slede rukopisi 'račana' iz 17. veka, posle njih iz 18. i 19. veka iz manastira Hopovo, a sve su ih pisali arhimandriti iz manastira Hopovo“, dodaje Vesna Petrović.
Knjige su najčešće pisane na starosrpskom, srpskom i ruskom jeziku. Pisari „račanske škole“ pisali su knjige na srpskom jeziku, a najviše ih je sačuvano u manastiru Mala Remeta – osam i jedan u manastiru Grgeteg.
„Interesantna je sudbina rukopisne knjige iz manastira Grgeteg. Smatrao se za našu nauku izgubljenim dok ga mi nismo tamo pronašli. Knjige u manastiru Hopovo uglavnom su pisane na ruskoslovenskom jeziku, jer su se u 18. i 19. veku ruski monasi već preselili u naše manastire i Eparhiju sremsku, koja je tada bila mitropolija“, napominje Petrovićeva.
Stare rukopisne knjige uglavnom su duhovnog sadržaja, ali pojavljuju se i administrativne koje pružaju značajne istoriografske podatke.
„Imena pisara i ktitora su delimično zapisana na nekim knjigama, a u ovom katalogu su objavljena u posebnom registru. To su, pre svega, episkop Marko, zatim iz 'račanske škole' Jerotej Račanin i Hristofor Račanin, Mnogogrešni Pavle koji je pisao u manastiru Krušedol, Jeromonah Jerotije i Ratko Dijak. To su imena koja smo otkrili mi bibliotekari“, navodi sagovornica.
Vesna Petrović i njena koleginica Dubravka Simović su uradile bibliotekarski deo posla objavljivanjem kataloga i postavkom velike izložbe u Biblioteci grada Beograda. Knjige sada prelaze u ruke stručnjaka, pre svega arheografa, na dalja istraživanja.
„Da otkriju pisare koje mi nismo otkrili, da se bave knjigama, da se knjige digitalizuju, predstave stručnoj javnosti i da ovo blago Fruškogorskih manastira dobije značaj koji zaista ima“, zaključuje Vesna Petrović.
Коментари