U Kraljevu izložba "Racije 1941. godine" o stradanju seoskog stanovništva

Svakog oktobra Kraljevo se seća tragične 1941. godine kada je regularna vojska nacističke Nemačke u pet dana streljala više hiljada nedužnih civila. Ali mnogi ne znaju da su u odmazdi zbog akcija udruženih partizansko-četničkih jedinica, vojnici Vermahta na stravične načine ubijali meštane u selima. Narodni muzej u Kraljevu večeras otvara izložbu koja govori o sudbini 264 nevine civilne žrtve, među kojima su najstarije bile starice od 95 godina, a najmlađa beba živela je samo tri sata.

Početkom oktobra 41. selo Sirča zapamtilo je jedan od najstrašnijih zločina. Vojnici 737. pešadijskog puka Vermahta ubijali su meštane koje su zaticali kod kuće. Devetnaestogodišnju Stanku Aksentijević i bebu, dečaka kojeg je rodila tri sata ranije, njenu svekrvu Jelenku i slučajne prolaznike Ljubicu Miljković iz Vitanovca i njenog 14 godišnjeg sina Slavoljuba zatvorili su u kuću Aksentijevića i žive ih spalili. Stankin stariji sin, koji tada nije imao ni dve godine uspeo je da se spasi, a majku je prvi put video tek nedavno. Na fotografiji koju je pronašao.

"Uff... kako je bilo teško. Jer vidim da moj sin dosta liči na nju. Neko je mom ocu dojavio da Nemci ubijaju, pale sve redom i on je samo uspeo mene da uzme i da pobegne. Da pobegne tu do groblja i odatle je video da mu kuća gori dole. Da je sve izgubio", seća se Milutin Aksentijević, drugi sin Stanke Aksentijević.

"Mnogo teško za svakog čoveka da to pomisli da jedna beba koja ništa nije učinila da neko, iz nekog hira da je neko ubije. I nju i majku. To rade samo monstrumi", navodi rođak Milašin Aksentijević.

I Stana Milović, koja je sa porodicom izbegla iz Vučitrna, nije verovala da će im neko nauditi na kućnom pragu u Kovačima. Sa petoro dece uzrasta od jedne do 13 godina, sačekala je nemačku raciju. Naređeno im je da izađu iz kuće, a jedan vojnik je najstarijoj Miroslavi iz naručja oteo brata Dušana. Majka je pokušala da zaštiti decu.

"Ubili su Stanu i ubili su njeno troje dece. Ćerka Nada je uspela da se izvuče, odnosno sa najmlađim bratom koji je tada imao samo 11 meseci da se skloni u kukuruzu koji je još uvek bio neobran i nepožnjeven, ali njih dvoje su bili ranjeni, a bebi od 11 meseci otkinuta su tri prsta u pucnjavi", kaže Nemanja Trifunović, Narodni muizej u Kraljevu.

Ubijeno je i šest članova porodice Mijailović iz Pečenoga. Kaznene ekspedicije za sobom su ostavile grobove u tridesetak sela u okolini Kraljeva. Sa nadgrobnih spomenika i iz dostupnih dokumenata, istraživači Narodonog muzeja popisali su 264 imena, a sudbine ispričali kroz izložbu.

"Od kojih 15-toro dece, znači mlađih od 18 godina, čak 45 žena i 104 muškarca starija od 50 godina, što čini 39 posto od ukupnog broja žrtava. Znači to je uglavnom bilo neboračko stanovništvo koje nije mogo da se skloni, a među njima je bilo i ponosnih Solunaca koji nisu želeli da se sklanjaju iz svojih domova", ističe Mirjana Savić, Narodni muzej u Kraljevu.

U racijama su paljena domaćinstva, uništavana letina, ubijana stoka. Mnogima koji su preživeli, smrt je samo odložena. Jer je usledila duga i hladna zima.