Poljoprivredna berza
Za bolje uslove poslovanja deo poljoprivrednika traži da se uspostave pravila u trgovanju berzanskom poljoprivrednom robom. Trgovanje na berzi podrazumeva između ostalog da se ponudi veća količina robe, a jedan od načina da se to ostvari je i udruživanje poljoprivrednih proizvođača. To im donosi konkurentnije cene na tržištu i kad kupuju i kad prodaju.
Očekivanja ratara su da im se žitarice plate po cenama na Produktnoj berzi, ali to nije realno. Od ove cene treba odbiti troškove i zaradu otkupljivača, izvoznika i prevoznika.
"Paritet luka Novi Sad, to znači prevoz da se odbije, ako gledamo to, tu imaju malo veću šansu oni koji su blizu te luke. Poljoprivrednici gledaju to berzansku cenu. To se čuje po televizijama, ta je cena 24 na primer pšenice, a to dok stigne tamo, od 21 dinar neće možda ni to dobiti", navodi Tibor Sedlak, poljoprivrednik iz Bečeja.
Poljoprivrednici smatraju da bi direktnom prodajom mogli da ostvare višu cenu, ali sistem trgovanja u svetu se promenio, traže se isključivo veće količine, a za to je neophodna berza.
Imre Gortva, poljoprivrednik iz Bečeja kaže da pojedinačni ciljevi jesu opravdani. I dodaje: “Ali, ne možemo ino tržište niti ozbiljnog kupca zadovoljiti sa 25 tona, 30 tona, 50 tona. To treba berza da objedinjuje i da osnovu određenih nivoa kvaliteta organizuje i izvoz i pronađe najzahtevnijeg kupca."
Pravila su se promenila na domaćem i stranom tržištu kada je reč o izvozu žitarica.
"Sad su to neke multinacionalne kompanije koje posluju po nekim sasvim drugim pravilima. Da njih ne interesuje da li je nešto rodilo, da li nije, da li je đubrivo skupo ili je jeftino, da li proizvođač ima interesa ili nema. Mali poljoprivrednik je navikao da tu negde u svom selu obavi šta ima, preda svoj proizvod, tu mu je neka zadruga s kojom sarađuje. Jedan veliki broj poljoprivrednika kad mu kažete robni zapisi i berza on odmah prekida priču", ističe Momčilo Prelević, poljoprivrednik iz Zmajeva.
"Vojvodina agrar" je pre dve decenije prepoznala sve ove probleme i udruženi sada nude žitarice. Troškove su smanjili i osnivanjem doradnog centra za proizvodnju semena.
Sofija Momčilović Puljić iz "Vojvodina agrara" kaže: "Mi kao proizvođači semenske robe i distributeri semenske robe imali smo jednu takoreći rupu u doradi, to nam je falilo. Sa naših parcela je roba išla na doradu u druge doradne centre i ponovo se vraćala kod nas u distribuciju."
U ovu asocijaciju poljoprivrede udružena su 22 preduzeća, otkupljivača i zadruge koji sa svojim kooperantima obrađuju ukupno 150 000 hektara.
Коментари