Sudbina skoro 10.000 nestalih na prostoru bivše Jugoslavije i dalje nepoznata, čak trećina njih su Srbi

Ni tri decenije od završetka sukoba na prostoru bivše Jugoslavije, još nije poznata sudbina 9.750 osoba – trećina su Srbi. S neizvesnošću i bolom žive porodice nestalih i čekaju odgovor na pitanje gde su njihovi najmiliji.

"Podaci se znaju i gde su i ko ih je hapsio i ko ih je vodio i gde. Kako u Hrvatskoj, tako u Bosni i Hercegovini i na Kosovu i Metohiji", kaže Mirjana Miodrag Božin, Koordinacija srpskih udruženja porodica nestalih i ubijenih na prostoru bivše SFRJ.

Samo u mrtvačnicama u Zagrebu, Osijeku i Rijeci na identifikaciju čeka 900 tela, najmanje 400 su Srbi. Evidentirano je i 36 grobnih mesta, ali zahtevi Beograda za njihovu proveru su tabu tema u Hrvatskoj, kaže Odalović.

"U poslednjih šest godina na teritoriji Republike Hrvatske nismo bili ni na jednoj lokaciji koja je od našeg interesa. Prema našim evidencijama, 1.551 lice srpske nacionalnosti se još vodi kao nestalo na teritoriji Republike Hrvatske. Ono što posebno brine, 609 lica je sa operativne liste koje Hrvatska još nije uvrstila, jednostavno ti ljudi za njih u ovom trenutku ne postoje kao žrtve", poručuje Odalović.

"Prvi nestanci su bili 1991. godine na području Republike Hrvatske. To su prvi nestanci bili, odnosno, hapšenja civila. Uopšte nisu bile počete oružane borbe", dodaje Mirjana Miodrag Božin.

Ni u Prištini nema volje da se sazna sudbina nestalih

Ni u Prištini, kaže Odalović, nema volje da se sazna sudbina nestalih. Ne žele iskopavanje grobnih mesta na koje ukazuje Srbija niti da identifikuju 300 tela u mrtvačnici u Prištini. Podseća da su se dva najveća pogroma dogodila u prisustvu međunarodnih snaga. Tada je nestalo 565 osoba, uglavnom civila.

"To je vreme posle 10. juna 1999. kada su se srpske bezbednosne snage po dogovoru i potpisanom sporazumu povukle. Ovo su ostali civili. Ovo su starci koji su imali 60, 70, 80 godina. Slična situacija je u strukturi i u Hrvatskoj. Na ekshumacijama nalazili smo starije i od po 100 godina tada ubijene. To govori o toj bestijalnosti i monstruoznosti svega i ćutanju međunarodne zajednice", ističe Odalović.

So na ranu je, kažu porodice nestalih, selektivna pravda koju dele međunarodni sudovi.

"Na svim stranama su zločini počinjeni. Međutim, jedne isticati, a druge žrtve zaboraviti.  Spominje se Srebrenica, ali moramo da pitamo šta se desilo pre toga, koliko je ljudi nestalo u Kravicama, u Bratuncu i na drugim područjima", navela je Mirjana Miodrag Božin.

"Bio je građanski rat na prostoru bivše Jugoslavije. U građanskim ratovima nema nevinih, krvi do lakata na svim stranama. I mi bismo prije došli do nekakvog pomirenja među narodima kad bi imali jedan dan sjećanja na sve žrtve. A ovako oni imaju Srebrenicu, mi ćemo tražiti za Oluju, neko će drugi tražiti za ostale događaje, Hrvati za Vukovar i tako dalje", poručuje Savo Štrbac iz dokumentarno-informacionog centra "Veritas".

Krajem prošle godine, kaže Odalović, Srbija je tražila od predstavnika EU za dijalog Beograda i Prištine i Međunarodnog komiteta Crvenog krsta da pomognu u posredovanju sa Prištinom da dozvoli da se ispitaju lokacije za koje se pretpostavlja da se nalaze nestali.