среда, 19.02.2025, 17:25 -> 11:45
Rodoslavci: Život u kolu
Pojas, košulja vezena, opanci, tkana kecelja… Sve je to, uredno složeno, krenulo na put - da potvrdi bogatstvo narodnog duha, mašte, smisla za lepo i praktično. To je ram za sliku na kojoj je ispisana poruka iz domovine – mislimo o vama, baš kao što i vi koji stasavate daleko od svoje postojbine, prepoznajete predanja predaka, njihov trud i mudrost da sačuvaju ono što ih u porodici naroda sveta čini autentičnim. Potku tom finom tkanju identitetskih vrednosti čini jezik, a šareno tkivo – folklor.
Požeško „Razigrano kolo“, svilo je tako, od Srbije do Diseldorfa lepa prijateljstva. Više od četrdeset mladih Požežana, folklor je spojio sa vršnjacima u Nemačkoj. Mnogo vežbe, da se proveri naučeno, da se ansabli iz Srbije i Reklinhauzena uigraju, pred zajednički nastup i veliku folklornu smotru koja će okupiti KUD-ove iz Antverpena, Solingena, Diseldorfa, Reklinghauzena, Une i naravno, goste iz Srbije. Nisu se teme i interesovanja tokom sedmodnevnog boravka svele na uigravanje i koreografiju, bila je ovo prilika za druženje, zajedničke izlaske i upoznavanje okoline.
Reklinhauzen je jedan od deset opštinskih središta istoimenog okruga, sa oko 120.000 stanovnika. Prvi put se pominje 1017. godine, a status grada je dobio 1236. Bio je to rudarski centar u koji su, upravo zbog posla, dolazili radnici iz Srbije i ostalih jugoslovenskih republika.
Posle dobrodošlice u srpskoj crkvi u Roterdamu, zaputili smo se ka gradskom centru, i čudima moderne arhitekture. Roterdamske kubne kuće, jedna od gradskih atrakcija, stanovi su bez ijednog uspravnog zida, a dizajnirao ih je pre 40 godina holandski arhitekta Pit Blom. To su doslovno kockice, postavljene pod uglom od 45 stepeni, ima ih ukupno 38 i u njima se živi kao i u bilo kojem drugom stambenom objektu. Ideja arhitekte je bila da stvori „žive šume“ u gradu: svaka je kocka apstraktno drvo, a naselje urbana šuma.
U centru grada, a nedaleko od ovog „kockastog naselja“ je i roterdamska biblioteka – kojom se Holanđani s pravom ponose.
U krug života u tuđini staju i putovanja u rodni kraj, dolasci i odlasci, čežnja, prijateljstva i lepa sećanja. U nekoliko dana tog prohladnog novembra, stalo je mnogo – pređenih kilometara, novih utisaka, gradova i predela, ali više od svega, tu se smestila ljubav, iskrena bliskost i veze koje neće izbledeti.
Po povratku u Nemačku, posetili smo Dortmund i našu crkvu, pod čijim se okriljem ljudi okupljaju, ispovedaju svoju veru, druže i organizuju kako bi pomogli onima kojima je pomoć potrebna. Ovde smo sreli i Rubena Amanda Bona – Nemca koji je zavoleo srpski jezik i rešio da ga nauči. U tome je uspeo.
Sa obala Rajne, nove, mlade generacije umeju i imaju šta da kažu: jezik im je maternji, a osećanja - lepa i vezana za domovinu njihovih roditelja, kojoj na jedan poseban način, i sami pripadaju.
Urednica: Jelena Božović
Snimatelj: Duško Perić
Montaža: Goran Damljanović
Коментари