Engleska - tiho teče Temza, a fudbal uporno beži od kuće
Engleska je 1996. godine bila domaćin Evropskog prvenstva u fudbalu, a tada su navijači napravili pesmu "Football’s coming home" - "Fudbal se vraća kući". Snove "Gordog Albiona" tada su srušili Nemci u polufinalu, a 25 godina kasnije uz iste stihove - Italijani u finalu. U Nemačkoj, Englezi će igrati 11. put za prvu evropsku titulu u istoriji tima.

Engleska pre početka bilo kog turnira važi za favorita, bez obzira na igrački kadar, formu tima i ostale relevantne fudbalske faktore. Isključivo tradicija i pojedinci koji su obeležili nekoliko era u istoriji fudbala ne dozvoljavaju "Gordom Albionu" ništa sem želje za visokim plasmanom i kandidaturu za titulu.
Ipak, ukoliko se pogledaju prethodni rezultati, utisak je da dok tiho teče Temza, fudbal uporno beži od kuće, jer značajne titule još od Mundijala 1966. godine nema na policama vitrina Fudbalskog saveza Engleske.
Plejada engleskih igrača poput Bobija Robsona, Gerija Linekera, Alana Širera, Pola Skolsa, Vejna Runija, Stivena Džerarda, Frenka Lamparda i drugi fudbalskih velemajstora nisu osetili punu slast trijumfa s nacionalnim timom.
Engleska je dva puta bila treća na prvenstvima Evrope - 1968. i 1996, a jednom je završila na drugom mestu 2021.
Put do Nemačke
Fudbaleri Engleske su do prvenstva Evrope u Nemačkoj stigli bez poraza, kao prvoplasirani tim u grupi C, ispred Italije, Ukrajine, Severne Makedonije i Malte. Upisali su šest trijumfa i dva remija sa Ukrajinom i Severnom Makedonijom.
Engleska je primila samo četiri gola, a za to pored odbrane najzaslužnije su protivničke reprezentacije koje nisu bile preterano efikasne. Primera radi, Italija je kao drugoplasirani tim postigla tek 16 golova na osam utakmica.
Najbolji igrač tima u kvalifikacija bio je kapiten Hari Kejn sa osam golova i dve asistencije. Bukajo Saka je upisao četiri pogotka i tri asistencije.
Godine nade i patnje, Sautgejt bez trofeja
Na poslednja četiri velika turnira, Engleska je igrala u završnicama, ali je nedostajao pobednički, šampionski karakter, koji nesumnjivo ponajviše dolazi od selektora i stručnog štaba.
Selektor reprezentacije Engleske je Garet Sautgejt, još od 2016. godine. Od septembra pomenute godine, Englezi su odigrali 24 utakmice protiv timova koji su rangirani u prvih 10 na Fifinoj rang listi. Skor im je sedam pobeda, 10 poraza i sedam remija.
Sautgejt je predvodio nacionalni tim na prvenstvu sveta 2018. gde su takmičanje okončali na četvrtom mestu. U polufinalu izgubili su utakmicu od Hrvatske, a u meču za bronzu Belgija je bila bolja.
Mundijal u Rusiji bio je prvi turnir za Engleze na kome su se našli u završnici takmičenja još od Evropskog prvenstva 1996. godine, kada je Sautgejt bio aktivan igrač. Engleska je potom igrala završni turnir i u Ligi nacija u leto 2019. godine i zauzela treće mesto. Ipak, sve nade su polagane na šampionatu Evrope 2021. godine.
Finale na Vembliju bilo je priželjkivano, a potom košmarno. Sautgejt je žestoko kritikovan od navijačke, ali i stručne javnosti, jer je u penal završnici protiv Italije, izveo trojicu, tada mladih fudbalera koji su promašili udarce.
Podsećanja radi, prvo je Markus Rašford pogodio stativu, zatim je Đanluiđi Donaruma odbranio šut Džejdona Sanča, i na kraju je Bukajo Saka šutirao u istu (desnu) stranu, kao njegov prethodnik, a Donaruma je još jednom zaustavio udarac.
Na Mundijalu 2022. godine u Kataru Engleska je zauzela šesto mesto u ukupnom plasmanu. Poraženi su u četvrtfinalu od Francuske.
Sautgejt je reformisao reprezentaciju Engleske, ali na talasu slavnih vremena vraća nadu i pokušava da ispiše blistavu stranu istorije engleskog fudbala.
Englezi mogu do finala, a imaju i s kim
Fudbalsku reprezentaciju Engleske čine uglavnom igrači iz najkvalitetnijeg nacionalnog takmičenja - Premijer lige, izuzimajući, Harija Kejna (Bajern Minhen) i Džuda Belingema (Real Madrid).
Mnogi navijači Engleske u Hariju Kejnu vide novog Bobija Čarltona koji bi posle velikog broja decenija podigao vredan trofej. Hari Kejn, kapiten i najbolji strelac Engleske u istoriji sa 62 gola sigurno će uložiti i poslednji atom snage kako bi se konačno domogao titule.
Još jedan od sjajnih fudbalera u timu Engleske je Džud Belingem. Mladi igrač Real Madrida je osvojio Ligu šampiona u nedavno okončanoj sezoni. Belingem pokriva veliki deo terena. Zahvalan igrač o čijim kvalitetima ne treba govoriti, već ih posmatrati.
Pored dvojice pomenutih, ofanzivni vezni red čine Fil Foden, Deklan Rajs, Kol Palmer, ali i brzonogi Bukajo Saka. Oličenje iskustva su igrači poput Kajla Vokera i stamenog Džona Stounsa.
Na osnovu individualnih kvaliteta igrača i napadačkog stila, kao i grupe koja može poslužiti za uigravanje, Englezi imaju veliku šansu da u Nemačkoj stignu do eliminacione runde prvenstva Evrope, a potom i završnice. Odlučnost u važnim momentima će biti ključni faktor za njihov krajnji uspeh.
Iskusni i kompaktni tim na ovom prvenstvu uliva nadu da može napraviti iskorak u odnosu na prethodna takmičenja.
Sastav reprezentacije Engleske
Golmani: Din Henderson (Kristal palas), Džordan Pikford (Everton), Aron Ramzdejl (Arsenal);
Odbrana: Luis Dank (Brajton), Džo Gomez (Liverpul), Ezri Konsa (Aston vila), Luk Šo (Mančester junajted), Džon Stouns (Mančester siti), Kiran Tripije (Njukasl), Kajl Voker (Mančester siti), Mark Guehi (Kristal palas);
Vezni red: Trent Aleksander-Arnold (Liverpul), Konor Galager (Čelsi), Kobi Mejno (Mančester junajted), Deklan Rajs (Arsenal), Adam Vorton (Kristal palas);
Napad: Džud Belingem (Real Madrid), Džerod Bouen (Vest Hem), Ebereči Eze (Kristal palas), Fil Foden (Mančester siti), Entoni Gordon (Njukasl), Kol Palmer (Čelsi), Bukajo Saka (Arsenal), Ajvan Toni (Brentford), Oli Votkins (Aston vila), Hari Kejn (Bajern Minhen).
Raspored utakmica reprezentacije Engleske:
16. jun: Srbija - Engleska (21.00, Gelzenkirhen)
20. jun: Danska - Engleska (18.00, Frankfurt)
25. jun: Engleska - Slovenija (21.00, Keln)
Коментари