среда, 24.04.2024, 20:20 -> 14:01
štampajMajstori baroka – Mikelanđelo Falveti
Oratorijum „Veliki potop” Mikelanđela Falvetija izvode Kamerni hora iz Namira i ansambl Kapela Mediteranea kojim diriguje Leonardo Garsija Alarkon. Solisti su: Mateo Beloto – Bog, Fernando Gimaraeš – Noje, Marijana Flores – Rad, Nojeva supruga, Evelin-Ramirez Munjoz – Božanska pravda, Magali Arno – Voda, Fabijan Šofrin – Smrt i Karolin Vejnants – Ljudska priroda.
O životu Mikelanđela Falvetija, italijanskog kompozitora i sveštenika, ne postoji mnogo sačuvanih podatka. Rodom iz Palerma, Falveti je oko 1682. godine došao u Mesinu, grad u kojem je prethodno studirao, a gde je sada bio imenovan za kapelmajstora katedrale. Privilegovana pozicija na kojoj se obreo ga je načinila važnom muzičkom ličnošću ovog sicilijanskog grada, donoseći mu ugled ne samo kao kompozitora, već i kao organizatora muzičkog života. Ovaj grad je, nakon surove odmazde španskih trupa posle pobune stanovnika protiv njihove vlasti, još uvek bio u procesu oporavka, kada se Falveti u njega vratio. Zbog toga je lako zaključiti da je radnja oratorijuma „Veliki potop”, koja se bavi temama neposlušnosti, uništenja i iskupljenja grehova, inspirisana upravo otporom građana Mesine i ljudima koje je Falveti susreo.
Ovo ostvarenje premijerno je izvedeno 1682. godine u katedrali u Mesini, u kojoj je kompozitor iste godine zauzeo poziciju kapelmajstora. Libreto je napisao uvaženi pesnik iz Palerma – Vinčenco Đatini, obraćajući se poznatoj priči o potopu i Nojevoj barci iz Starog zaveta. Delo sadrži „moderne” karakteristike koje je opisao Arkanđelo Spanja u svom traktatu „Razgovor o Oratorijumu” iz 1706. godine, kao što su: mali broj likova, sažet tekstualni predložak i izostanak naratora. Tako, u prologu, protagonisti su: Božanska pravda i Četiri elementa – Voda, Vatra, Vazduh i Zemlja. U samom dijalogu to su Noje, njegova žena Rad, Bog, Smrt i Ljudska priroda. Ovome je dodat hor koji, nalik oratorijumima Đakoma Karisimija, igra vodeću ulogu. Velika pažnja koju je Falveti posvetio izradi horskih numera, odaje ga kao veštog kompozitora koji dobro vlada različitim kontapunktskim tehnikama i poigrava se bojama glasova na taj način „stvarajući prave tonske freske”.
Ipak, vreme nije bilo blagonaklono prema ovom delu, te je oratorijum „Veliki potop”, koji se smatra jednim monumentalnim ostvarenjem, ležao zaboravljen preko tri veka. Oživeli su ga umetnici čije ćete izvođenje slušati, 2010.godine na festivalu u Ambroneu, a koje je naredne godine i diskografski objavljeno.
Autorka: Saša Tošković
Коментари