Putevi proze
Sodžerner Trut: Govori
U emisiji Putevi proze, od 6. do 10. marta, možete slušati dokumentarne zapise o javnim nastupima i govore američke abolicionistkinje Sodžerner Trut, koja je sredinom 19. veka dala značajan doprinos borbi za ljudska i ženska prava.
Sodžerner Trut (Sojourner Truth) rođena je 1797. godine kao Izabela Baumfri (Isabella Baumfree). U detinjstvu i mladosti nekoliko puta je prodavana zajedno sa stadom ovaca različitim gospodarima za stotinak dolara. Bila je bičevana i silovana, a potom je skoro deceniju provela kao služavka, da bi tokom druge polovine svog života postala jedna od najslobodoumnijih američkih glasnogovornica, žena koja je sakupljala hranu i pomoć za Uniju tokom Američkog građanskog rata i prva Afroamerikanka koja je uspela da dobije parnicu protiv belca i oslobodi svog bespravno prodatog sina. „Došljakinja Istina" koju je imenom i delom oličavala, do kraja života (1883), ostala je dosledna zalogu istine, imperativu jednakosti i permanentnoj emancipaciji.
Kako komentariše Ivana Maksić, i danas, posle gotovo dva veka, govori Sodžerner Trut su ne samo aktuelni već i umnogome subverzivni. Njihova snaga, britkost, autentičnost i duhovitost zadivljuju nas, koliko zbog činjenice da ih je izgovarala bivša ropkinja i nepismena žena (govore su zapisivali njeni savremenici), toliko i zbog beskompromisnog stava i delanja koje je dosledno pratilo izgovorene reči. Sve to se odražava kroz revolucionarne zahteve da se u tadašnjoj američkoj stvarnosti izbori žensko pravo glasa (ostvareno tek 1920), da se ukine smrtna kazna, kao i da se oslobođenim robovima obezbedi zemljišni posed, kako ne bi zavisili od vladine pomoći koja je u praksi uglavnom značila gladovanje i beskućništvo. Ukazivala je na nerazrešivi paradoks da su oni čiji je rad bio brutalno eksploatisan, čak i nakon emancipacije, osuđeni na život bez imovine i mogućnosti za školovanje, a da su istovremeno smatrani odgovornim za siromaštvo, kriminal i nepismenost. Ona precizno imenuje uzroke problema, prozivajući tadašnje potomke robovlasnika kao odgovorne za sistemsko održavanje nejednakosti i društvenu izolaciju „Obojenih".
Hrišćanski predznak i pozivanje na primere iz Biblije, na ideju oprosta neprijateljima (robovlasnicima) i univerzalne ljubavi, čini govore Sodžerner Trut umnogome bliskim esejima Džejmsa Boldvina. Ipak, hrišćanski duh ovih propovedi samo je jedan njihov konstitutivni i retorički element koji prestaje da bude bitan u kontekstu socijalnog, klasnog i feminističkog komentara i pozivanja na pravdu. U ovim govorima nema često prisutne i u ime vladajućih slojeva i njihove moći instrumentalizovane hrišćanske i bogobojažljive glorifikacije siromaštva i ovozemaljskog pristanka na patnju i nepravdu, kao ni poštovanja prema patrijarhatu i crkvi imanentnog kulta žene kao žrtve. Naprotiv, ono što je i danas subverzivno u njenim iskazima, jeste upravo svojevrsna radikalna rodna autokritika usmerena protiv bespogovornog povinovanja konceptu ženstvenosti, neretko besmislenoj ili po zdravlje štetnoj ženskoj modi i povlađivanju muškarcima, što možemo čitati kao kritiku danas dominantnog liberalnog feminizma koji je prigrlio ideju objektifikovane i komodifikovane ženstvenosti, iako u tome nema ničeg oslobađajućeg niti emancipatorskog.
Zapisi o govorima Sodžerner Trut prvi put su sabrani i objavljeni 1998. godine, a ponovo su štampani u knjizi The Portable Nineteenth-Century African American Women Writers u izdanju Penguin Books-a 2020.
Knjigu Govori Sodžerner Trut uskoro će, u prevodu s engleskog Ivane Maksić, objaviti novosadki izdavač CK 13 (Crna kuća 13).
Čitala
je Gordana
Gačić.
Urednica
ciklusa
Tanja
Mijović.
Коментари