Muzika viva – 31. Međunarodna tribina kompozitora
U sedmoj emisiji ciklusa posvećenog najznačajnijem festivalu savremene muzike u našoj zemlji, pratićete snimak sa koncerta održanog 7. oktobra 2022. godine u Studentskom kulturnom centru u Beogradu. Na programu su bila dela Vladimira Koraća, Milane Milošević, Tomislava Olivera, Sofije Džen Ojang, Ivana Elezovića i Branke Popović.
Emisiju započinjemo ostvarenjem pod nazivom Phase Two Vladimira Koraća, komponovanom za ozvučeni trio i elektroniku. Delo ovog kompozitora, docenta na Katedri za kompoziciju i orkestarciju Fakulteta muzičke umetnosti u Beogradu, nastalo je kao porudžbina Beogradskog trija, koji ga je i interpretirao na ovom koncertu. Kombinujući semplove instrumenata, čiji je materijal potom putem spektralne analize učinio osnovom za nastanak akustičkog sloja dela. Primenjujući u izvođenju i specifičan tretman i tehniku sviranja na instrumentima, Korać, u ovom delu briše granice između elektronskog i akustičkog zvuka.
U nastavku sledi kompozicija Snovi malog patuljka Milane Milošević. Ova umetnica, koja je nakon završenih studija u klasi Svetlane Savić, danas na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu završava i doktorske studije, dobitnica je nekoliko prestižnih nagrada - studentskih nagrada Stevan Hristić i Josip Slavenski, dobitnica prve i druge nagrade na studentskom konkursu Neda Depolo, kao i nagrade Radio Beograda za radiodramska dela 2020. Kompozicija Snovi malog patuljka, sastoji se od tri kontrastna odseka povezana elektronikom, a nastala je kao porudžbina Beogradskog trija koji delo i izvodi.
Hrvatski autor Tomislav Oliver predstavio se sa kompozicijom Idíōma I . Ovaj umetnik je trenutno na studijama elektronske kompozicije i saund dizajna na Univerzitetu umetnosti u Gracu, a prethodno je završio studije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, salcburškom Mocarteumu, te Visokoj katalonskoj školi za muziku. Kompozicija sa kojom se predstavio na Međunarodnoj tribini kompozitora u Beogradu, napisana je za violončelo i elektroniku i po rečima autora, „otvara ciklus kompozicija u kojem se istražuju odnosi zvukova solističkih instrumenata i njihovih elektronskih transformacija". Formalno, delo ima trodelnu strukturu u autor ispituje problem muzičkog vremena, instrumentalnih idioma, te formalnih elaboracija.
U nastavku sledi kompozicija Insekti mlade američke autorke Sofije Džen Ojang. Ova umetnica, rođena 2001. godine, trenutno pohađa studije na Univerzitetu Kolumbija i na Džulijard školi u klasi Endrjua Normana. Dobitnica je nekoliko prestižnih studentskih nagrada i stipendija. Na našem najznačajnijem festivalu savremene muzike, predstavila je kompoziciju inspirisanu, kako navodi „zanimljivim sustanarima na našoj planeti, koji su nam istovremeno fascinantni i odbojni" odnosno, insektima.
Na koncertu održanom 7. oktobra 2022. u Studentskom kulturnom centru, izvedena je i kompozicija Interruptive Clatters Ivana Elezovića. Ovaj autor, rođen 1971. godine, školovao se u Sjedinjenim Američkim Državama, stičući zvanje doktora muzičkih umetnosti na Univerzitetu Ilinois. Kao stipendista, pohađao je studije na pariskom Irkamu, učeći sa Brajanom Fernihauom i Mark-Andreom Dalbavijem, a potom se usavršavao i na institutu za muziku u Darmštatu, radeći sa Izabel Mundri, Tristanom Mirajem i drugim uglednim savremenim stvaraocima. Kompozicija sa kojom se predstavio na Međunarodnoj tribini kompozitora u Beogradu, napisana je za violončelo, a u njoj Elezović stvara „raznoliko sonično okruženje, koristeći zvučne potencijale i tembralne mogućnosti instrumenta, pomoću inovativnih tehnika i različitih rešenja u načinu izvođenja".
Emisiju će zaokružiti kompozicija Crne rupe nisu tako crne za klavirski trio Branke Popović. Ova umetnica, koja je je vanredni profesor na Katedri za kompoziciju Fakulteta muzičke umetnosti u Beogradu, a od 2015. godine i selektorka Međunarodne tribine kompozitora, predstavila se delom koje je inspirisano fenomenom Hokingove radijacije. Naime, prema mišljenju ovog fizičara i kosmologa, uprkos uvreženom mišljenju da su crne rupe objetki takve gravitacione sile, da iz njih ništa ne može da izađe, izvesna radijacija se ipak ispušta, čime se vremenom smanjuju njihova masa i energija. Na taj način, prema Hokingovom mišljenju, crne rupe „izračuju" same sebe, da bi naposletku, nestale. U klavirskom triju Crne rupe nisu tako crne Branke Popović evocira ovaj proces kroz guste akordske strukture iz kojih se zatim izdvajaju, to jest „izračuju", različita sazvučja, da bi se na kraju muzički tok postepeno utopio u tišinu.
Urednica emisije: Ivana Neimarević
Коментари