Читај ми!

Knjiga „Moderna porodica“ Helge Flatland nas tera na preispitivanje

Jedna od najznačajnijih spisateljica svoje generacije u Norveškoj, a to je generacija osamdesetih, je Helga Flatland. Već sa debitantskim delom „Ostani ako možeš, idi ako moraš“ je osvojila nagradu za najbolji roman i nagradu kanala kulture Norveške državne televizije. „Geopoetika“ je nedavno objavila njen roman „Moderna porodica“.

Mogli bi da počnemo uobičajenim floskulama o temi, porodici. Možemo i da pozajmimo Tolstojevu rečenicu „Sve srećne porodice liče jedna na drugu, svaka nesrećna porodica nesrećna je na svoj način”. To bi bilo samo delimično tačno za ovu priču, jer Helga istražuje beg savremenog čoveka od obaveza, pa i od porodice, i istovremeno njegovu potrebu da ima sigurno, porodično utočište.

„Mogli bismo reći, s jedne strane, da je ovaj naslov preispitujući. Da nas tera da u ovom trenutku, danas, preispitujemo ulogu porodice i položaj članova porodice u društvu“, napominje urednica izdanja, Jasna Novakov Sibinović.

Helga nas uvodi u jedno zajedništvo i bliskost jedne porodice. Zapravo, stižemo na proslavu tatinog 70. rođendana, kada on i mama svojoj odrasloj deci, saopštavaju da se razvode, jer smatraju da više nemaju jedno drugom šta da daju. Slavljenički žamor u trenu se rasprišio. Nije tako dramatično kako zvuči, kažu roditelji. Ali, njihova odluka, pokreće lavinu preispitivanja njihove dece. Ko su sada oni kad se raspalo sve ono što su oduvek smatrali sigurnim?

„Ta odrasla deca ne tuguju. Oni zapravo gube orijentire i gube uporišta, a na izvestan način gube svoje životne priče, svoje identitete koje su bazirali na toj porodičnoj priči koju su gajili sve to vreme“, dodaje Novakov Sibinović.

Dramatičnost roditeljske odluke, ali i preispitivanja sopstvenih izbora i emocionalnih drama, kroz poglavlja pričaju nam deca. Najstarija ćerka koja ima muža i dvoje dece, čiji je brak na ivici propasti, mlađa koja se bori da se ostvari kao majka i najmlađe dete, sin, koji želi da živi što slobodnije, bez vezivanja.

„Ono što je bitno, i ono što je Helga Flatland vrlo vešto pokazala je upravo to pitanje razmene, nekakve emocionalne izolovanosti. Onda, ne toliko nedostatak razgovora, koliko nedostatak slušanja, nedostatak uvida u potrebe, osećanja i potrebe onog drugog“, naglašava urednica knjige.

Ima stvarno nečeg, kako je jedan kritičar rekao, bergmanovskog u prikazu ove sasvim obične porodice. Ali pre svega ima nečeg u datom prostoru za razumevanje i prepoznavanje te psihološke ivice po kojoj hodamo sa našim porodicama.

уторак, 29. јул 2025.
24° C

Коментари

Da, ali...
Како преживети прва три дана катастрофе у Србији, и за шта нас припрема ЕУ
Dvojnik mog oca
Вероватно свако од нас има свог двојника са којим дели и сличну ДНК
Nemogućnost tusiranja
Не туширате се сваког дана – не стидите се, то је здраво
Cestitke za uspeh
Да ли сте знали да се најбоље грамофонске ручице производе у Србији
Re: Eh...
Лесковачка спржа – производ са заштићеним географским пореклом