Читај ми!

Oni koji su osetili duh starih bioskopa, znaju šta smo izgubili njihovim gašenjem

Sinepleksi su odavno zamenili poznate beogradske bioskope koji su jednom odlukom grada privatizovani i uglavnom ugašeni. Možda se sećate vremena kada je svaka opština imala svoj bioskop i kada karte nisu bile skupe kao danas. Svaki od tih bioskopa doživeo je različitu sudbinu.

Jadran, Kozara, Drina, Kosmaj, Avala, Odeon, Partizan, 20. oktobar, Slavica… Nekada je svaki deo grada imao svoj bioskop i uglavnom su svi bili ispunjeni do poslednjeg mesta.

Većina je bila u vlasništvu „Beograd filma” koji je 2007. godine kupio Nikola Đivanović. Nedugo zatim firma je privatizovana, što je dovelo do zatvaranja bioskopa. Neke od njih vlasnik je prodao, drugi su pretvoreni u ugostiteljske objekte, a neki su ostavljeni da propadaju.

Pre jednu deceniju, grupa mladih ljudi nezadovoljni stanjem u kulturi, odlučila je da skine katanac sa vrata bioskopa Zvezda. Od tada se ovde neprekidno održavaju filmske projekcije. Iako uslovi nisu idealni, nema čak ni grejanja, publika u „Novu Zvezdu” redovno i rado dolazi.

„Ono što je najbitnije nama jeste da je bioskop Zvezda postao jedna ozbiljna kulturna institucija koja je prepoznata ne samo beogradskoj publici nego i šire. Publika nam je negde od sedam do 77 godina. Svakako različiti društveni miljei su u pitanju. Naravno imamo dosta mlađe publike, a naravno ne manjka ni starija publika. Tako da svakako ono što ih sve spaja jeste ta ljubav prema filmu i zbog čega zapravo se i mi ovde nalazimo“, kaže Isidora Komazec.

U bioskopu Balkan prvi film je prikazan pre više od jednog veka. Ovde je publika gledala projekciju venčanja Aleksandra Obrenovića i Drage Mašin. Taj spomenik kulture danas je u privatnom vlasništvu.

Smešten je u Ulici braće Jugovića 16 i jedan je od retkih koji odoleva zubu vremena. Međutim, iako mu ime govori da se ovde gledaju filmovi, to više nije slučaj. Sada se ovde održavaju neki drugi kulturni događaji.

„Programski sadržaj je raznovrstan. Od koncerata, izložbi, festivalskih dešavanja. Filmski program, neki repertoarski program, ovde se sigurno neće vratiti u smislu kakav je nekada bio, ali po svoj logici stvari predviđeno je da u narednom nekom periodu ovde zaživi neka, ne filmska sala, ali mogućnost projekcija svakako je planiran“, navodi Ksenija Samardžija, direktorka Fondacije Saša Marčeta.

Pre tri godine izveštavali smo o bioskopu Voždovac koji je, kako smo saznali, od opštine 2008. godine prodat privatnom preduzeću „Beovona“. Ali nije da se baš ništa nije promenilo od tada. Bioskop je sada u još gorem stanju, ulaz od rastinja skoro se i ne vidi. Zatvoren je davne 1997. godine, pa su mlađe generacije bioskopsku salu mogle da vide samo u filmu Kad porastem, biću kengur.

Svaki bioskop je imao svoj repertoar

Bioskopi su se najviše razlikovali po repertoarima. Na primer, u Jadranu su se puštali domaći filmovi i drame, u 20. oktobru, akcioni i trileri, u Zvezdi komedije, dok su u Kozari bile najvažnije premijere, čime je dobio epitet prestižnog bioskopa. Sedamdsetih godina bio je i jedna od sala za FEST, pa su na ova vrata sedamdesetih godina ulazili Robert de Niro, Džek Nikolson….

„To je bilo jedno romantično vreme. Jedna dvorana, drvena sedišta, eventualno one semenke, ne znam da li na stadionu još uvek postoje. Nije bilo osvežavajućeg pića i zapravo se sve svodilo na ono što je suština bioskopa, da odete i pogledate film“, naglašava Ivan Karl, v.d. direktor Filmskog centra Srbija.

„Jedan od poslednjih filmova koji smo radili je bio Lajanje na zvezde. I taj film se prikazivao u bioskopu Jadran i u bioskopu Zvezda. I pošto je imao veliku gledanost, imalo je nekih oko šest stotitna hiljada gledalaca. Sećanja me vežu na to da su se posle dužeg vremena pojavili tapkaroši, tu ispred bioskopa Jadran. Kad se završilo prikazivanje flma Lajanje na zvezde, tapkaroši su pozvali Zdravka Šotru i kupili su mu poklon što im je omogućio da obnove svoj rad“, seća se producent Zoran Janković.

Stare bioskope zamenili su moderni koji su uglavnom smešteni u tržnim centrima, a fišeke sa semenkama, naćosi. U Beogradu je nekada bilo tridesetak bioskopa i u svakom je bilo moguće gledati po jedan film, dok danas u jednom multipleksu ima desetak sala, pa se u isto vreme može gledati i toliko različitih filmova.

Samo oni koji su osetili duh starih bioskopa, mogu da znaju šta je prestonica izgubila njihovim gašenjem.

среда, 04. фебруар 2026.
4° C

Коментари

Da, ali...
Како преживети прва три дана катастрофе у Србији, и за шта нас припрема ЕУ
Dvojnik mog oca
Вероватно свако од нас има свог двојника са којим дели и сличну ДНК
Nemogućnost tusiranja
Не туширате се сваког дана – не стидите се, то је здраво
Cestitke za uspeh
Да ли сте знали да се најбоље грамофонске ручице производе у Србији
Re: Eh...
Лесковачка спржа – производ са заштићеним географским пореклом