Troprsti detlić i mala čigra - nova mreža zaštite ptica u Srbiji

Značajna područja za ptice (IBA) proglašavaju se radi zaštite najređih i najugroženijih vrsta ptica, tj. očuvanja njihovih staništa i populacija. 

Ona uključuju najznačajnije lokacije na kojima se divlje ptice razmnožavaju, prehranjuju, odmaraju ili prezimljavaju.

IBA se određuju nakon naučne obrade podataka o prisustvu, brojnosti i trendovima populacija odabranih vrsta ptica. Ovaj proces u svakoj državi sprovode stručne organizacije za istraživanje i zaštitu divljih ptica koje su članice mreže BirdLife International.

Proces određivanja IBA i celokupne mreže u svakoj državi je nezavisan i određen je strogom naučnom metodologijom.

Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije četvrtu inventarizaciju značajnih područja za ptice u Srbiji sprovelo je tokom 2019. i 2020. godine, uz pomoć više desetina članova i saradnika koji su podatke o populaciji ptica prikupljali proteklih 10 godina.

Prva inventarizacija rađena je 1989. godine kada je proglašeno 16 značajnih područja u Srbiji. Druga IBA mreža predstavljena je 1997. kada je proglašeno 36, a potom i 2009. kada su izdvojena 42 područja značajna za ptice.

Revizije IBA mreže sprovodile su se u proseku na svakih 10 godina i praćene su povećanjem znanja o pticama u Srbiji. 

„Mreža značajnih područja za ptice služi kao osnov za određivanje delova ekološke mreže Republike Srbije. Istovremeno, značajna područja za ptice osnov su za definisanje međunarodne ekološke mreže NATURA2000 kroz područja posebne zaštite (SPAs) koja se proglašavaju prema Direktivi o pticama Evropske unije. U ovom smislu obaveze naše države prema međunarodnim institucijama vrlo su jasne i moraju se poštovati", rekao je Milan Ružić, Izvršni direktor Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije.

IBA mrežom pokrivena su staništa nacionalno ugroženih vrsta ptica, poput velike droplje, orla krstaša, stepskog i sivog sokola, velikog tetreba, male čigre, ritske sove, troprstog detlića, jarebice, grlice i crne rode.

Mnoga značajna područja za ptice u Srbiji poput Fruške gore, Slanog Kopova, Deliblatske peščare, Obedske i Carske bare, Uvca, Mileševke, Đerdapa, Tare i Kopaonika zaštićena su područja i dobro su poznata javnosti.

S druge strane, područja poput Gornjeg Potamišja, slatina Srednjeg Banata, Vršačkih ritova, Donjeg Podrinja, Čemerna, Negotinske krajine, Homolja, Sokobanjske kotline i Dukata nisu formalno zaštićena i nedovoljno su poznata stručnoj i širokoj javnosti, a dom su velikog broja ugroženih i strogo zaštićenih vrsta ptica, te je očuvanje ovih predela posebno izazovno.