Kada je rukovanje postalo uobičajen pozdrav?

Ljudi se rukuju odvajkada – tako se, barem, čini. Jedno od najstarijih rukovanja može se videti uklesano u postolju prestola asirskog vladara Šalmanasara III iz 9. veka pre nove ere.

U Homerovoj Ilijadi (koja verovatno datira iz 8. veka pre nove ere) opisuje se kako dva junaka: „jedan drugome prihvate ruke i tvrdu veru zadadu", a mnogo vekova kasnije, u Šekspirovom komadu Kako vam drago, možemo pročitati: „na što se rukovaše i zbratimiše".

Na osnovu toga, može se učiniti da je rukovanje drevan običaj i da je njegovo poreklo davno zaboravljeno.

Ipak, nije baš tako. Istoričari, nadneseni na knjigama o manirima iz prošlih vremena, primetili su da se rukovanje kao gest pozdrava ne pominje sve do 19. veka, a još tada je smatran pomalo nepristojnim gestom koji se sprovodi samo među prijateljima. Ali, znamo da je Šekspir pisao o rukovanju nekoliko vekova ranije, šta se dogodilo u međuvremenu?

Definisanje rukovanja

U knjizi Priče o zdravo i doviđenja: pozdravni rituali širom sveta Torbjorn Lundmark navodi da se problem javlja usled razlika u definisanju gesta rukovanja. Ranije navedena rukovanja bila su sastavni deo pogodbi ili zakopavanja ratni sekira. Reljef na asirskom prestolu prikazuje Šalmanasara kako sklapa mirovni sporazum s vavilnoskim kraljem tokom jedne pobune. Diomed i Glaukon, dva junaka iz Ilijade, rukuju se nakon što shvate da su jedno drugome „po precima prijaci pravi", te odlučuju da se ne pobiju, već da se pobratime - slično onome što se dešava u Šekspirovoj komediji.

Znatno je teže ući u trag savremenom pozdravnom gestu rukovanja. Mnogi pripisuju poreklo ovog pozdrava hrišćanskoj sekti Društvo prijatelja, čiji su pripadnici bolje poznati pod imenom kvekeri. Međutim, holandski sociolog Herman Rodenburg, jedan od istraživača koji se najviše bavio istorijom rukovanja, u knjizi Istorija kulture gesta upozorava da je neophodan oprez pri ovakvim zaključcima, jer je: „više nego u drugim oblastima istraživanja, proučavanje gestova je oblast u kojoj istoričar na osnovu veoma male količine tragova mora doneti zaključke".

Jedan od najranijih tragova na koje on nailazi je šesnaestovekovni nemački prevod dela Gargantua i Pantagruel francuskog pisca Fransoa Rablea. Kada jedan od likova sreće Gargantuu, Rable piše (kako Stanislav Vinaver prevodi na srpski): „čim je stigao, to se ljube, to se grle". Međutim, Rodenburg primećuje da u rečenom nemačkom prevodu postoji i pridodata referenca na rukovanje. Ukoliko je nemački prevodilac nastojao da prilagodi tekst svojoj publici, Rodenburg pretpostavlja da ovo može biti naznaka začetaka tradicije pozdravnog rukovanja.

Postoje i drugi pokazatelji da je običaj razvio u tom periodu. Početkom 17. veka u zapisima izvesnog Džejmsa Klilanda, Škotlanđanina koji je živeo u Engleskoj, izražava se njegovo negodovanje povodom engleskog ophođenja, odnosno klanjanja i ljubljenja ruku. On navodi kako bi umesto toga, radije „zadržao naše dobro staro škotsko hvatanje desnim rukama prilikom susreta".

 

Rukovanje - povratak u budućnost

Jedna od popularnih hipoteza je da Klilandovo protivljenje klanjanju zapravo ukazuje na njegovo zalaganje za vraćanje mnogo starijem, iako gotovo nezabeleženom, načinu pozdravljanja u Evropi. Kako su vekovi prolazili, rukovanje je zamenjeno gestovima pozdrava, poput klanjanja, koji odražavali postojeću hijerarhiju. Prema Rodenburgu, rukovanje je opstalo na retkim mestima, poput holandskih gradova, gde je uglavnom korišćeno u znak izmirenja nakon nesuglasica. Otprilike u isto vreme, počinju da ga koriste i kvekeri, koji su izuzetno vrednovali ideju jednakosti. Kako su staležne hijerarije u društvu postajale nestabilnije, tako je rukovanje ponovo počelo da pojavljuje - kao pozdrav među jednakima, što do danas predstavlja.

Međutim, nisu svi bili oduševljeni rukovanjem. U jednom novinskom članku iz 1884. godine navodi se: „ovaj gest se ustalio među drugim narodima, ali Francuzima je on toliko instinktivno odbojan, da je tamo osnovan pokret za ukidanje rukovanja - te vulgarne engleske izmišljotine."

Što se tiče razloga zbog kojeg je rukovanje shvaćeno kao zgodniji način pozdravljanja, od nekih drugih gestova, popularno objašnjenje glasi da se njime desna ruka onesposobaljava za držanje oružja. U 19. veku rukovanje bez skidanja rukavica smatralo se veoma nepristojnim i zahtevalo je momentalno izvinjenje. O tome se govori u članku objavljenom 1870. godine u časopisu koji je uređivao Čarls Dikens, a kao razlog se navodi: „okultni ostatak starog verovanja da rukavica može skrivati oružje".

Nažalost, ako magloviti prevodi Rablea služe kao ključni dokazi, moguće je da će pravo poreklo pozdrava rukovanjem ostati zauvek nepoznato.

понедељак, 31. март 2025.
10° C

Коментари

Da, ali...
Како преживети прва три дана катастрофе у Србији, и за шта нас припрема ЕУ
Dvojnik mog oca
Вероватно свако од нас има свог двојника са којим дели и сличну ДНК
Nemogućnost tusiranja
Не туширате се сваког дана – не стидите се, то је здраво
Cestitke za uspeh
Да ли сте знали да се најбоље грамофонске ручице производе у Србији
Re: Eh...
Лесковачка спржа – производ са заштићеним географским пореклом