петак, 18.02.2022, 12:01 -> 12:28
Извор: РТС
Аутор: Гордана Мањенчић
Pola veka stvaralaštva šabačkog glumca Zorana Karajića
Prvak drame i direktor Šabačkog pozorišta u penziji, Zoran Karajić, ovih dana obeležava pola veka umetničkog stvaralaštva. Za sebe kaže da je večiti borac za status pozorišta u unutrašnjosti.
Na scenu je stupio sa petnaest godina ne sluteći da će ne samo zauvek ostati na njoj, već i da će živeti u pozorištu. Zoran Karajić za pola veka umetničkog rada, osim 200 pozorišnih uloga, snimio je desetak filmova, toliko serija i radio drama i gotovo da nema reditelja sa kojim nije sarađivao. Radio je i u Kruševcu i Užicu, ali se uvek vraćao rodnom Šapcu, gde je i dao najveći doprinos, za koji je nagrađivan tridesetak puta.
"Nagrade sam dobijao, čak često, ali sam to smatrao delom posla, nisam to smatrao nekakvim uspehom velikim. Meni je recimo najdraža nagrada, bila i ostala jedna od prvih mojih nagrada koje sam dobio za Dostojevskog, Dostojevski je moj pisac. Igrao sam velike svetske uloge, ali je taj Raskoljnikov nekako ostao i on mi i dan danas odnekud se javi, ne znam odakle", kaže Zoran Karajić, glumac u penziji.
Deceniju i po Zoran Karajić bio je i direktor Šabačkog teatra. Za to vreme obnovljena je zgrada, Malu scenu "dobio" je Branivoj Đorđević, Galeriju Vladislav Lalicki, a Pozorišni klub Boris Kovač. Uspeo je da vrati ime Ljubiše Jovanovića Velikoj sceni, dobije nagradu za najboljeg direktora, osmisli festival ,,Pozorišno proleće,, i da šabački glumci imaju najveći broj igrajućih dana.
"Ja sam pun dok sve to traje, dok traje predstava, dok traje festival, dok smo svi skupljeni oko toga, beskrajna je moja radost u svemu tome, a kad se spusti zavesa, ja volim da se usamim i da ćutim, onda svašta čujem, u pozorištu ima puno, po hiljadu glasova čujem, jedni se uhu umiljavaju, drugi o čujnosti da ne ostane ništa", navodi Zoran.
Iako u penziji, Zoran Karajić igra više nego ikada, je je zbog upravničkih obaveza zanemario glumački poziv. Čovek posebne duše koji ima i glumačku porodicu, rado govori ljubavne stihove, najviše Crnjanskog i pesmu ,,Trag,,.
"Želim da posle snova, ne ostane trag moj na tvom telu, da poneseš od mene samo tugu i svilu belu i miris blag, puteva zasutih lišćem svelim sa jablanova."
O borbi Zorana Karajića za ljubav, glumački poziv i život malog teatra, Spasoje Ž.Milovanović snimao je razgovore koji bi trebalo da se uskoro nađu u knjizi povodom pola veka Karajićevog stvaralaštva.
Коментари