Desetogodišnjica evropskog sna Hrvatske – da li je vreme za buđenje

I ove godine hiljade lampica u centru Zagrebu šire prazničnu romansu – tako stoji u opisu Adventa. Hrvati vole da se pohvale da je njihov božićni market tri puta proglašavan za najbolji u Evropi. Ove godine obeležavaju i 10 godina članstva u Evropskoj uniji. Godina je krenula optimistično. Kao vrhunac evropskog puta Hrvatska je primljena u Šengen i umesto kune uvela evro. Time je postala 20. država članica koja se odrekla svoje stare valute. Građani Zagreba ipak ne dele evrooptimizam.

"Mi smo se srozali kao zemlja, prije što smo mogli to je sada sve oduzeto. Penzioneri, umirovljenici – pitajte kako žive. A i moj sin koji radi od jutra do navečer da bi svoju familiju mogao izdržavati, on napravi pa onda se kasni sa plaćanjem", kaže jedna Zagrepčanka.

"Pa Hrvatska je propala. Da li je propala? Je. Di su mladi ljudi, otišli su van. Zašto", ističe njena sugrađanka.

Mladi ipak kažu da im je ulazak u EU doneo mogućnost školovanja izvan Hrvatske i otvorene granice. Starije brine ekonomska situacija.

"Katastrofa od cijena, ne možete ništa platiti. Ja ne znam kako vi, ali mi teško. Ja radim, dijeca rade, krediti, cirkusi, svašta. Samo kada zbrojite jedan dan šta potrošite", poručuje Zagrepčanka.

A uporedo s inflacijom rastu i plate u Hrvatskoj. Prosečna zarada je oko 1.150 evra, a još značajni podatak je da je medijalna zarada oko 1.000 evra. U poslednjih deset godina prosečna plata u Hrvatskoj porasla je oko 40 odsto. Ali rastu i cene.

"Životni standard je danas više pod utjecajem nekih drugih faktora. Cijene rastu, inflacija je povišena pod utjecajem faktora koji nemaju veze sa uvođenjem evra", poručuje Sandra Švaljek, zamenica guvernera Hrvatske narodne banke.

Pregovori dugi deset godina, referendum bez apsolutne većine

Put do članstva trajao je takođe 10 godina. Hrvatima se činilo da pregovori predugo traju, da je EU nepravedna prema njima, a posebno ih je obeshrabrilo što su pre njih u Uniju ušle Rumunija i Bugarska. Dokaz skeptičnosti je referendum o ulasku u EU 2012. godine. Da bi on uspeo – morao je da bude promenjen Ustav. Doneta je odluka da je referendum valjan i bez apsolutne većine. Tada je na glasanje izašlo 43,5 odsto birača, a ulazak u EU podržalo je njih nešto više od 66 odsto. Ili svega 30 odsto ukupnog broja birača.

"Poverenje građana u EU kontuniruano raste, osobito od članstva 2013. na ovamo. Raste s velikim krizama, raslo je s Begzitom, raslo je kovidom, raslo je s ratom u Ukrajini – zapravo je to signal da Hrvatska oseća koliko je važno biti deo ovog kluba, koliko smo sigurni i koliko je to dobro za naše građane", naglašava Andrea Čović Vidović, šefica Predstavništva Evropske komisije u Hrvatskoj.

"Mislim da je ovih 10 godina, od 2013. do 2023. bilo sjajnih 10 godina za razvoj Hrvatske", smatra hrvatski premijer Anrej Plenković.

"Hrvatskoj je deset godina članstva donijelo osjećaj samopouzdanja, osjećaj da je sada moćnija kao zemlja nego što je bila prije ulaska u EU i u tom smislu da je sigurnija, donijelo joj je priličnu finansijsku pomoć za neke razvojne projekte, a naročito u kontekstu potresa za saniranje potresa", ističe Dejan Jović, profesor na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu.

Šta je Srbima u Hrvatskoj donela EU

Ulazak Hrvatske u Evropsku uniju pripadnici srpske zajednice videli su kao priliku za konačni izlazak iz ratne traume. Rat je prvo sećanje 38-godišnjeg Nikole Vukobratovića. U Križevcima pokraj Zagreba, gde je odrastao, nije bilo rata, ali je Nikola svedok tog vremena.

"Moja generacija koja je odrastala devedestih bila je zapravo uvjerena da je taj tip nacionalnih tenzija i averzije prema Srbima u Hrvatskoj nešto što je privremeno i nešto što se odnosi samo na devedesete i da čim se rat završi to je gotova stvar, živjećemo neke drugačije živote. To se tek djelimično ostvarilo. Sada, 30 godina nakon rata, još uvek ima dovoljno ljudi koji su zainteresirani da drugima otežavaju i zagorčavaju život samo zato što su drugačiji po tom nacionalnom identitetu", navodi Nikola Vukobratović.

Za predsednika Srpskog narodnog vijeća Milorada Pupovca sve kreće od sportskih manifestacija. Smatra i da će se ovim načinom gašenja vatre, ona dugo gasiti.

"Kada se počneš skadirati 'Ubij Srbina' ili 'Oj Hrvatska mati Srbe ćemo klati', tog trenutka su stečeni svi uvjeti da se prekine utakmica, da televizija prekine prenošenje programa, jer je to širenje govora mržnje i to je pozivanje na nasilje", poručuje Pupovac.

Kolika je korist biti u EU

Ako je nešto spojilo Srbe i Hrvate za ovih 10 godina članstva, to je što su i jedni i drugi članstvo u EU videli kao šansu za bolji život, ali izvan Hrvatske.

"Srbi, naravno kao i Hrvati, dijele sve one probleme i prednosti članstva ili državljanstva u EU. Treba i reći da Srbi u Hrvatskoj tradicionalno žive u slabije razvijenijim područjima i to su bila područja iz kojih je bio najveći poticaj prema iseljenju u svrhu radnih migracija prema Zapadu", objašnjava Nikola.

A kolika je korist biti u EU? Hrvati i Srbi odgovaraju različito, ali u jednom su jedinstveni – da nije bilo Evropske unije, posledice zemljotresa u Zagrebu i Petrinji bile bi katastrofalne.

"Evropska unija jako je puno pomogla. Postoje brojni izvori finansiranja. Evropski fond solidarnosti kroz milijardu evra finansirao je obnovu javne infrastrukture nakon potresa, govorimo o Zagrebu i Petrinji. Zatim korona kriza je dizajnirala nešto što se zove 'Next Generation EU', to je instrument koji se manifestira kroz nacionalne planove oporavka i otpornosti. Hrvatska će do 2026. imati na raspolaganju deset milijardi bespovratnih sredstava", navodi šefica Predstavništva Evropske komisije u Hrvatskoj.

Ipak, najveći projekat otkad su Hrvati u EU je izgradnja Pelješkog mosta, koji povezuje najjužniji deo Dalmacije sa ostatkom Hrvatske. Pre izgradnje, moralo se prolaziti kroz BiH i granica prelaziti više puta. Od EU su dobili 357 miliona evra za most. To je najvidljivija korist za Hrvate od EU.

Zlatno doba za medije pristupni proces

I kao da izreka ljubav je lepa samo dok se čeka važi za odnos medija – pre i posle članstva. Za one koji rade u medijima zlatno doba bio je pristupni proces.

"U tim pristupnim pregovorima su naši politički autoriteti pokušavali ispuniti sve ono što se pred njih zahtjevalo, a zahtjevi su bili zaista tada veliki. Tako da u to vreme su jačale instuticije, zakonodavstvo, na HRT-u osijećao se taj neki entuzijazam. Nažalost, ulaskom u EU u jednom trenutku sve staje. Očekuje se od Hrvatske sada smo tu, sada smo članica, sada je sve u redu, no nažalost nije u redu", naglašava Maja Sever, novinarka.

Veliki problem je i nezainteresovanost hrvatskih građana za evropsku politiku. Na svoje izbore izlaze u velikom broju, ali evropske izbore smatraju drugorazrednim.

"U evroparlamentarnim izborima sudjeluje manje od 30 odsto građana, što je svojevrsni napredak u odnosu na prošle izbore, ali imamo za sada samo troje izbora na koje su hrvatski građani izašli. Mi smo zapravo na dnu po izlasku u evropskim standardima i daleko od evropskih proseka od nekih 50 odsto", navodi Josipa Dika iz organizacije GONG.

Kako je danas biti Srbin u Hrvatskoj

Za razliku od Hrvata, Srbi su pokazali veliki politički entuzijazam za evropske izbore. Bar je tako izgledalo 2019. kada je Samostalna demokratska srpska stranka sa bilborda pitala: "Znate li kako je biti Srbin u Hrvatskoj?" Neki su na bilbordima dopisivali "iznad zakona", drugi "za dom spremni" i "palite traktore". Srbi su tada bili veoma blizu da uđu u Evropski parlament. A kako je danas biti Srbin u Hrvatskoj?

"Pozicija Srba u Hrvatskoj takođe je napredovala ulaskom u EU. Ipak su se otvorile neke dodatne mogućnosti. Srpska zajednica je starija od hrvatske, sve ono najlošije što se njoj dogodilo dogodilo se u devedesetim godinama i još uvek živimo pod dugom sjenom i sa dugim repom tih događaja koji su jako smanjili brojnost zajednice", ukazuje Jović.

Popis stanovništva 2021. pokazao je da broj Srba u Hrvatskoj opada. Svega 3,2 odsto građana Hrvatske izjasnilo se da pripadaju srpskoj zajednici.

"Bijeg od vlastitog identiteta zbog nelagode koja ljude prati u njihovom životu, u njihovom radu, u školi, u bilo kojem drugom mjestu kada slušaju poruke u kojima su Srbi predstavljeni negativno", ističe Pupovac.

"Činjenica je da se kao Srbi češće izjašnjavaju starije osobe u Hrvatskoj, jer su tokom devedesetih mlađi ljudi naučeniji na to da trebaju skrivati ili negirati svoj identitet", dodaje Nikola Vukobratović.

Ipak, profesor Dejan Jović je optimista. Kaže da snaga srpske zajednice umesto u brojnosti treba da bude u izvrsnosti.

"U manjem broju sposobnih ljudi koji su u stanju u područjima kojima se bave pokazati da su u najmanju ruku jednaki po sposobnostima, ako ne i iznad toga. U tom smislu vidim i obnovu zajednice, a ne samo njen katastrofičan nestanak", naglašava Jović.

U drugoj deceniji članstva demografija najveći izazov

Za Zagreb su te 2013. govorili da je uhvatio zadnji voz za Brisel. Hrvati sada kažu da je važno putovanje učiniti što udobnijim i kartu ne platiti preskupo.

Odlazak mladih mogao bi mnogo da košta. Oko 300.000 je onih koji su napustili Hrvatsku u poslednjih deset godina.

Izgleda da je u drugoj deceniji članstva demografija najveći izazov za Hrvatsku. U suprotnom, biće sve više onih koji će se, veseli ili tužni, kući vraćati samo u vreme Adventa.