Hrvatska, vojni rok ili "letnji kamp"?

Zanimljivo je da se za ponovno uvođenje služenja redovnog vojnog roka najviše zalaže premijer Plenković, koji ga sam nije služio iz zdravstvenih razloga.

"Andrej Plenković je oslobođen služenja vojnog roka iz zdravstvenih razloga zbog urođene anemije", rečeno je hrvatskim medijima u kabinetu premijera.

Inače, Plenković je ranije izjavio da hrvatski narod voli vojsku i da idejom o ponovnom uvođenju obaveznog služenja vojnog roka želi da Oružane snage Hrvatske učini atraktivnim mladim ljudima i novim generacijama koje se, kako je rekao, ne sećaju "domovinskog rata".

Plenković je tada najavio da će to biti tema kojom će se vlast baviti u narednim mesecima.

Prema pisanju Dojče velea, priču o vojnom roku lansirali su mediji, a ideja je, kako se navodi, navodno pripremana u tajnosti i nije trebalo dugo čekati na njenu potvrdu iz samog vrha vlasti.

Dogodila se istovremeno i sa formalnim zatiranjem reforme školstva koju je letos protestima podržalo više od 40.000 građana. Pa je tako vest da je premijer Plenković smenio kadar koji je trebalo da sprovede reformu prošla ispod radara javnosti, navodi Dojče vele.

Ukazuje se, međutim, da obavezni vojni rok u Hrvatskoj nikada nije ukinut. On je i dalje ugrađen u Zakon o odbrani i traje šest meseci.

Vladajuća HDZ ga, kako se navodi, u Saboru može oživeti baš kao što je zamrznut 2008. godine.

Logično je, ako se to dogodi, da će morati i da promeni zakon u slučaju najavljenog "letnjeg kampa" u kojem bi se regruti bavili društveno korisnim radom, "sadili cveće i pomalo glancali pušku".

Za stručnjaka za bezbednost Mirka Bilandžića sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu pitanje obaveznog vojnog roka je višedimenzionalno – od nacionalne bezbednosti, preko političke do ekonomske dimenzije. 

Ne treba zaboraviti ni civilno-vojne odnose koji su, prema profesoru, jedan od stubova demokratije.

"Kad stavimo to sve na jedno mesto, onda donosimo odluku hoćemo li imati vojni rok. Hrvatska je 2008. godine donela odluku o ukidanju vojnog roka", podseća Biladžić.

Bilandžić dodaje da je to tada bilo pitanje političke psihologije, euforije oko ulaska u NATO, a ne strateško promišljanje. "Čini mi se da je to bila strateški neracionalna odluka. Vojni rok nije trebalo ukidati", ocenjuje Bilandžić.