Plan Studentske liste za Vojsku Srbije, vojne službe bezbednosti i industriju – dostojanstvo ljudima, modernizacija, ispitivanje ugovora
Popularizacija vojnog poziva, poštovanje stručnih službi i ravnomeran i racionalan razvoj svih delova vojske glavni su ciljevi plana novih vlasti za Ministarstvo odbrane i Vojsku Srbije. Predstavnik Studentske liste i član programske grupe za odbranu Luka Ponorac u razgovoru za RTS ističe da će modernizacija vojske biti nastavljena.
Ko će voditi ministarstvo i kakva će biti kadrovska rešenja, nove vlasti ne žele da otkrivaju. Intervju je urađen 6. novembra za emisiju ”Dozvolite…”, ali je zbog jednostranog prekida saradnje od strane Ministarstva odbrane, emitovan u posebnoj emisiji, a deo je iskorišćen za prilog u Dnevniku 2, 7. novembra 2026. godine.
- Plan Studentske liste i studentskog pokreta, čiji sam ja predstavnik i jedan od stručnih saradnika na pisanju ovog programa, jeste da se nastavi sa građenjem jednog stabilnog modernog sistema odbrane koji će se zasnivati na unapređivanju funkcionalnih i operativnih sposobnosti Vojske Srbije.
To je planirano da se sprovede kroz nekoliko tačaka, naravno najvažniji od njih jesu unapređenje, ravnomerno i pravilno unapređenje vidova, rodova i službi vojske. Pre svega, odnosno davajući akcenat i prioritet onom resursu koji je zapostavljen jako dugo, a to je ljudski resurs. Naravno, uz unapređenje ljudskog resursa to mora da prati i unapređenje materijalnog resursa i infrastrukturnih projekata i modernizaciju i nabavke vojne opreme.
Ono što je nama cilj i zadatak jeste da zaista ljudskom resursu omogućimo da se oseti kao jedan važan deo ovog društva, da se unapredi životni standard pripadnika vojske - svih, od oficira do vojnih nameštenika. I da im se omogući da njihove institucije i njihov sistem zaista prodišu, da se vrate u svoje nadležnosti i da se bave onim poslom kojim treba da se bave. A ne da obavljaju neke funkcije koje su im nametnute kroz neke političke strukture kroz period od prethodnih deceniju i po.
Ko je pisao program?
- U pisanju ovog programa učestvovali su, na moje lično iznenađenje, zaista neverovatni, fenomenalni studenti koji su pokazali neverovatna znanja iz ove oblasti, što je za mene lično bilo iznađenje. Naravno i stručni saradnici koji su angažovani, koji su zaista vrhunac struke iz ove oblasti. Ja lično sam završio Vojnu gimnaziju, Vojnu akademiju, radio sam u tom sistemu kao pripadnik vojske, oficir u tehničke službe, tako da su ta pitanja sva detaljno razrađena.
Šta će biti sa vojnim budžetom? Hoćete li povećavati troškove za odbranu ili smanjivati?
- Imajući u vidu bezbednosne rizike, planove strateškog razvoja ne samo našeg, nego i vojski našeg okruženja i generalno regiona bilo bi potpuno politički neozbiljno da neko kaže da će da smanjuje budžet. Pogotovo ako je deo plana da se unapređuje ceo sistem i životni standard pripadnika i materijalno finansijsko stanje, onda o smanjenju budžeta ne može biti reč.
Neki od konkretnih planova ove programske grupe, odnosno pokreta jeste da se Otprilike projekcije budžeta su do sada bile između dva i dva i po odsto za vojsku. Neki planovi su, kako su propisani programom, da se teži ka uvećanju od tri odsto da bi se dostigao onih pet odsto koji je opredeljen za vojske koje su iz našeg okruženja, šireg i užeg, a koje su članice NATO-a. To vam je sa jedne strane uvećanje, odnosno cilj ka tome da ispunite svoje ciljeve i zahteve ali ujedno i da ispratite razvoj onih koji su u vašem okruženju. Tako da to je plan i to je programska crta.
Međutim, mora se naglasiti da postoji jedan važan faktor koji se zove ne znamo kakvo ćemo stanje da zateknemo u budžetu. Raspodela budžeta, usvajanja budžeta još nije došlo na red. Mi još uvek nismo deo vlasti, niti smo došli na vlast. Uopšte nemamo nikakvu informaciju o tome kakvo je materijalno stanje u sistemu. Ono će u velikoj meri uticati na to da li će budžet ostati isti ili će postojati potencijal za njegovo uvećanje. Svakako naš zadatak je da radimo na tome da se on uveća.
Ono što je još važnije od uvećanja budžeta jeste pitanje njegove raspodele. Vi možete da uvećate budžet i za 10 odsto, ali ako se sredstva iz njega budžet za vojsku. Ako se sredstva iz njega nenamenski troše, nenamenski raspodeljuju onda tu većanje neće nikakav efekat imati. Ono što je bilo prisutno i što sam ja lično u svojoj službi video, a video je i svako ko je na najnižem nivou bio u vojsci, jeste da se ta sredstva raspodeljuju vrlo često na jedan vrlo nenamenski način. U sve većoj meri se udeo budžeta za spoljne usluge uvećava, dok se udeo budžeta za radove sa sopstvenim kapacitetima umanjuje.
Osim što imate nenamensko trošenje sredstava, gde spoljni saradnici na žalost gledaju kako da uzmu što više od vojske, imate situaciju da zapostavljate sopstvene kapacitete, koji nisu mali i nisu za zanemariti. I onda imate jedan još dodatni problem. Ljudstvo nema posla, sedi u kasarnama dok se usluge pružaju negde sa strane i često umeju da budu vrlo nekvalitetne. Zato ozbiljno planiramo da bavimo preraspodelom budžeta unutar sistema.
U poslednje dve godine uloženo je mnogo novca u renoviranje objekata po kasarnama širom Srbije. Nabavljena je nova oprema, naoružanje, a sve u cilju vraćanja redovnog služanja vojnog roka. Da li Studentska lista planira, kada preuzme sve funkcije u sistemu odbrane, da nastavi sa vraćanjem redovnog vojnog roka?
- To je tačno. Ja mislim da je izvršena pre namena i obnavljanje preko 200 objekata. Ako se ne varam, a mislim da se ne varam, od marta meseca je planirano da počne ta redovna vojna obveza i da traje 75 dana. Međutim, Ono što je tu važno reći - obuku ljudstva koje dođe na odslužanje vojnog roka ne mogu vršiti prenamenjeni objekti, zidovi, oprema koja je nabavljena, nego mora vršiti ljudstvo.
Meni se čini da je, nadam se da grešimo, ali da je priča oko uvođenja obaveznog vojnog uroka više bila populistička nego što je bila proizvod objektivne i realne analize stanja, pre svega ljudskog resursa. Ako smo mi imali situaciju da je u periodu od 2016. do 2020. bio masovan odliv ljudstva.
Ja ću navesti primer iz moje klase koja je završila 2015. Vojnu akademiju, 158 oficira je promovisano. Skoro smo se nešto videli, prebrojavali se, oko 60 više nije u službi iz jedne klase. Među studentima koje sam ja upoznao u toku ovih dve godine, ima momaka veliki broj koji su služili dobrovoljno vojni rok i svako od njih je imao isto iskustvo, nedostatak obuke i većina vremena provedenog u čišćenju kruga i fizičkom obezbeđenju prostorija.
Jako je važno, ako ćemo ozbiljno da se bavimo tim pitanjem vođenja vojnog roka, koji svakako ima velike svoje prednosti, pogotovo ako je sistem ima problem sa ljudstvom. pre svega mora da se uradi ozbiljna analiza raspoloživog ljudskog resursa koji treba da vrši obuku tim ljudima, opštu, specijalističku, koji treba da nahrani te ljude, da ih okupa. Za to pitanje je realno potrebno vreme da se vidi u kakvom je stanju sistem i da li zaista imamo kapaciteta za to.
Da li će se nastaviti modernizacija i nabavka naoružanja i vojne opreme?
- Modernizacija i nabavka naoružanja i vojne opreme nikada nije stala i ne sme da stane. Dakle, neće ni sad stati. Međutim, nabavka i modernizacija mora da se radi planski. Nabavka i modernizacija mora da se radi u okviru nadležnih organa i institucija. Ne sme da se radi stihijski, ona mora da se radi na osnovu realnih potreba i zahteva taktičkih nosilaca određenih zadataka.
Nekada ste, ja ne znam da li su ti instituti živi, ali imali ste institute koji su se zvali saveti rodova i službe. Savet inžinjerije, Savet artiljerijske, gde najpametniji i najiskusniji ljudi iz tog roda ili službe kažu koji su njihovi realni zahtevi za određenim sredstvima. Isporuče taktičko-tehničke zahteve i onda se utvrdi imamo li sopstvene kapacitete da to proizvodimo ili ćemo da nabavljamo.
Ako ćemo da nabavljamo, moramo da nabavimo ono što su taktički nosioci tražili, a što je u skladu sa doktrinom upotrebe vojske i u skladu sa realnim bezbednosnim potrebama sistema. Ne može da se desi da taktički nosilac traži sredstva određenih karakteristika, a da dobije nešto drugo iz zaista ličnog nahođenja i afiniteta pojedinaca ili grupe pojedinaca.
Isto tako, ako imate situaciju pitanje modernizacije. Zna se koji je postupak i procedura. Taktički nosilac izda svoj zahtev, šta mu je potrebno i koliko imamo sopstvenih kapaciteta nosilac idejnog projekta je Vojnotehnički institut, a ne nekakva preduzeća za trgovinu i ostalo. Pa će Vojnotehnički institut da angažuje svoje potrebne saradnike, da angažuje namensku industriju i da sprovede taj projekat u delo.
I zna se da će posle toga neko to morati da ispita, a taj neko je Tehnički opitni centar. Dakle, ne može da se desi da se nabavi oprema i ne može da prođe ispitivanje, pa se onda na silu ugurava u sistem.
Šta će biti sa ovim aktivnim ugovorima koji postoje o nabavkama? A vredni su više milijardi dolara - 15,28
- To je sada jedna nezgodna situacija, pogotovo ako su plaćeni. Aktivni ugovori svakako svi moraju da se pregledaju, da se pretresu. Ono što je zaista, ima tu stvari koje su dobro opredeljene i izvedene. Ono što je zaista u interesu sistema odbrane i Vojske Srbije to će se nastaviti i ići će se u tom pravcu. Druge stvari koje nisu u interesu će se revidirati pa će se videti šta tu može da se uradi.
Ono što je generalno neki plan i programska crta ovog pokreta i koji predstavlja Studentska lista jeste ravnomerno unapređenje svih rodova i službi. Naravno sa nekim prioritetima. Ti prioriteti se ogledaju u nekim stavkama. Na primer. Nabavljanje je raketne artiljerije, dometa 150 do 300 km. Naravno projekat strateške PVO VPV okupole sa kratkim, srednjim i dalekim dometom.
Modernizacija ne može da bude modernizacija ako modernizovanjem nekog sistema vi dovedete do gubitka osnovnih taktičko tehničkih karakteristika nekog vozila. Ona ne može biti stihijska i ne može biti na račun toga što je neko negde video nešto i svidelo mu se.
Tu ima sredstava koje su dalje upitne namene, dalje upitne bezbednosti, da li je bezbedno staviti čoveka u to sredstvo, da li mu zapravo umanjujete njegovu bezbednost. Nekako tih sredstava će možda da se prenamene, naravno planski. Jedan deo će možda morati da se zameni nekim drugim modernijim sredstvima. Opet da li iz nabavke ili iz sopstvenih kapaciteta. To je onako što je popularno ljudima tenkovi, borbena vozila, helikopteri ali tu treba porajti na ozbiljnijim stvarima.
To su integrisan mrežnocentrični sistem za komunikaciju, komandovanje, rukovođenje za razmenu bezbednosnih informacija, uređaji i sistemi za vazdušno smatranje i javljanje, nabavke bespilotnih letelica, zaštite od tih objekata koji deluju iz vazduha. Generalno ta cela priča oko protivozduhoplovne odbrane.
U svakom polju je potrebno ići napred postepeno. Ono što se pokazalo kao loše jeste stihijsko unapređivanje pojedinih oblasti i da se u jednoj oblasti ode mnogo daleko dok je druga ostala neobrađena. Tu je potrebno pozabaviti se i zaista ličnom opremom svakog vojnika. Ali kada kažem svakog mislim i na one moje vojnike koji su bili u nekoj logističkoj jedinici, nekada zvanoj pozadina. Zaista svaki vojnik mora da dobije osveženje svoje lične opreme.
Šta planirate da radite na polju promocije vojnog poziva i privlačenja mladih ljudi u uniformu?
- Pitanje promocije vojnog poziva i privlačenja mladih ljudi zapravo je usko povezano i ne može se odvojiti sa pitanjem zbog čega je došlo do odliva ljudstva. Ako postoji nešto što je razlog za jedan ogroman odliv ljudstva za očekivati je da je to i razlog za nepopularnost među mlađom populacijom.
Analizirajući te probleme i razloge naravno mi koji smo bili u sistemu, a ima nas kao deo ove programske grupe, mi znamo tačno šta su bili ključni problemi. Naravno, rešavanje tih problema je uvek stihijski, populistički, povećaju primanja jedan i po do dva puta, ali povećaju se troškovi tri puta i ništa.
Dakle, pre svega mora se zagarantovati i licima koji su u vojsci ali i onima od kojih se očekuje da započnu svoju karijeru jeste da zaista tu vide svoju budućnost. Da vide svoju karijeru, ne da mu to bude neki način da dođe do nekog sigurnog posla na kojem možda neće morati da radi ništa ali prima neku platu nego da vidi svoju budućnost i karijeru. Bez obzira da li je ona naučno stručna ili je možda ova vojnička, komandovanje, rukovođenje itd.
To sve postoji, propisano je samo što se ne sprovodi više. To je bilo nekada, karijerni razvoj, nekadašnja kadrovska služba, odnosno službe za ljudske resurse bi trebalo da imaju zadatak da prate karijerni razvoj svakog pojedinca. Da li se on razvija u pravcu naučno stručnom, pa će da bude tehnolog u nekoj jedinici, pa će da ode u neki remontni zavod, pa Vojnotehnički institut ili šta već.
Ili će da ide ovim pravcem na komandno-štabno, generalno-štabno usavršavanje, pa na komandujuće mesta. Isto tako i za podoficire, za vojnike, u kojem će pravcu da ide a to se procenjuje na osnovu zaista analiza svakog pojedinaca gde se utvrđuju njegovi mentalni kapaciteti i psihofizičke sposobnosti.
Faktor broj dva su primanja. Primanja zaista moraju da budu takva da vojnik, kada kažem vojnik u najširem smislu, oficiri, podoficiri, vojnici, civilna lica, da zaista mogu da imaju neki životni standard koji je Trebalo bi da bude iznad proseka, jer se ipak bave nekim poslom koji je od strateškog značaja za ovu državu.
Onaj koji dolazi u službu i koji je u njoj mora da se oseća kao građanin prvog reda, odnosno da se oseća kao važan građanin koji ima neki ugled u društvu. Jer zaista on i predstavlja to društvo i primer je u svakom društvu.
Mi smo tu negde planirali neko ravnomerno uvećanje prihoda, 20 do 30 odsto, ali tu se mora voditi računa da to zaista ide ravnomerno. Ne može da se dogodi da vi popularizujete neki odlazak ljudi, mladih u neku specijalnu jedinicu samo zato što su primanja 300.000 dinara. Da imate situaciju da vojnik u specijalnoj jedinici ima veća primanja nego neki general.
Ili imate situaciju da profesor na Vojnoj akademiji, pukovnik, doktor nauka ima manju platu. od majora u jedinici, zato što na akademija pripada Ministarstvo odbrane i onda nemaju trupni dodatak. A bave se zaista ozbiljnim poslom, oni školuju kadar, oni su mene školovali i svakog drugog.
Ta neravnomernost je posledica stihijskog grešavanja, gašenja požara a malo i politizacije cele priče. forsiranje nekog dela društva, odnosno vojske. To ne sme da se dozvoli. Ne možemo pričati o popularizaciji tog poziva ako se te neke stvari ne reše. Jedan vozač tenka, tenkista koji radi u prilično teškim uslovima on ne može da živi na ivici egzistencije. Jer niko neće kada ga vide u njegovom komšiluku Niko od mlađih neće reći ja želim da budem kao ovaj čovek.
Mora da se omogući ljudima koji su u proteklih dve godine ostali bez posla. Jako veliki stručnjaci, civilna lica, oficiri koji su zbog toga što ništa oni nisu radili, deca su im bila studenti, pa su pešačili u onim veličanstvenim šetnjama dobijali prekomande.
Profesori sa Vojne akademije, slati su u centre za obuku, narušavali su obrazovanje svog kadra zato što su se politički obračunavali sa svojim ljudstvom. Njima svima mora da se omogući maksimalno iskorišćenje njihovih kapaciteta, vraćanje na posao ukoliko budu želeli.
Imate situaciju da kada neko ode iz sistema, jako teško će da se vrati. Moj drugar iz Vojne gimnazije, država ga je poslala na Vest Point. I to na ozbiljan smer za telekomunikacije. On se vratio, završio je Vest Point, vratio se ovde i dobio je da radi potpuno neki posao koji je bio ispod svih njegovih mogućnosti i kapaciteta, bez ikakve mogućnosti napredovanja.
Držao se par godina, napustio je. Ko će njega da vrati u sistem? On radi u privatnoj firmi, ozbiljno zarađuje novac koji u vojsci nikada nije mogao da dobaci. Kako njega vratiti? A školovala ga je jedna od najjačih vojnih akademija u svetu.
Promocija treba da ide, i to nam je i plan da to bude tako, kroz emisije poput vaše, kroz emisije ovog tipa, kroz češće javne nastupe. Ne samo prikazivanja bojevih gađanja, koja su atraktivna i vežbi, ali prikazivanje zaista kako živi jedan oficir, podoficir, vojnik, civilno lice, njihov život i rad da se vidi. Neke stvari ne mogu da se vide, ali ono što može treba da se vidi.
Pojavljivanje u školama, pojavljivanje na fakultetima, pojavljivanje na sajmovima tehnike. Vi ne morate da prikazujete samo onaj vojnički deo, prikažite i naučno-tehnološki. Prikažite kako oni koji žele da se razvijaju u nauci imaju mogućnost da to rade u vojsci. U svakoj ozbiljnoj državi je vojska nosilac i glavni pokretač naučno-tehnološkog razvoja. Pa neka to bude tako i kod nas. I to će biti naš cilj i na tome ćemo i raditi.
Kakav je plan Studentske liste na polju saradnje sa medijima i javnošću?
- To pitanje možda bolje da odgovarate vi nego ja. Ali vi znate i sami sa kime imate kontakt, Uprava za odnos sa javnošću. Ja moram da kažem da ljudi koji tamo rade su zaista ažurni, Ima jako profesionalnih ljudi kojima zaista nema šta da se zameri. Međutim, svima je nama jasno i svi smo videli da su oni potpuno postali jedno političko glasilo ministra odbrane.
Dakle, apsolutno politizovani do krajnjih granica, što je dovelo do situacije koja se desila i sa vašom emisijom ( emisijom Dozvolite…), što je za svaku osudu. Emisija uz kojoj sam ja lično odrastao. Odrastao je svaki pojedinac koji je upisao Vojnu gimnaziju, Vojnu akademiju, koji je došao u vojsku. Porodično se to gleda. To ne sme da se dozvoli i to su nepravde koje će biti ispravljene.
Uprava za odnose sa javnošću zaista mora da ima zadatak da se bavi objavljivanjem časopisa, objavljivanjem naučnih radova u tom nekom smislu, odnosima sa javnošću, da zaista omogući svakome ko želi da ima uvid u taj sistem, da se zaista upozna, jer ona je zapravo nosilac te popularizacije. Dakle, ona ostvaruje kontakt sa vama, sa vašom televizijskom kućom i ona mora da bude malo otvorenija za saradnju i da omogući da to ide i lakše i da prilozi i emisije budu kvalitetnije, bolje, da zaista prikažu tu vojsku kao deo naroda, što ona i jeste i uvek je bila.
Da li planirate reformu vojne službe bezbednosti?
Vojna služba bezbednosti je od strateškog značaja u svakoj državi. Vojnu službu bezbednosti kod nas sačinjavaju Vojnobezbednosna agencija i Vojnoobaveštajna agencija. Ono što mi sigurno planiramo i mora da se uradi jeste žestoko vraćanje u njihovo nadležnosti, pre svega Vojnobezbednosne agencije.
Zna se koje su nadležnosti vojnoobavištajne agencije, zna se koje su nadležnosti vojnobezbednosne agencije. Kadar vojnobezbednosne agencije preuze komandovanje vojnoobavištajnim agencijama i svi zajedno, imali smo prilike to da vidimo, su postali zloupotrebljeni kao jedno sredstvo političkog obračuna odlazećeg režima, odnosno vlasti sa svojim političkim neistomišljenicima. To ne sme da se dozvoli. Jer dok se time bave, dešavaju se neki drugi bezbednosni propusti koji ne smeju da se dese.
Naravno tu mora da se preispita lična odgovornost. Možda čak i izlaženja van ovlašćenja i kršenja zakona. I oni koji su to radili moraće da odgovaraju. Moraju da se preispitaju i neka problematična napredovanja, ako ih je bilo, van svih pravila službe. I postupci koje su oni preduzimali, koji su, da sada ne zalazim u te detalje ali koji su zaista mimo svakog njihovog ovlašćenja, mimo svakog zdravog razuma.
Njihova reforma treba da se desi u nekoj meri, da li da se to nazove reformom ili u kom će obliku biti to nije na kraju ni jasno jer na kraju ni neznamo u kakvom je stanju ta služba. Da li je to jedan čovek koji je zauzeo ceo sistem ili su se zaista svi posvetili takvom načinu rada.
Vojnobezbednosna agencija je počela da kadrira ljude u službi. da se bavi kadriranjem, ko ide u koju prekomandu, ko dobija kakvu bezbednosnu procenu. Sa tim mora da se prekine i mora da se vrati u svoja ovlašćenja
U poslednje dve godine bili smo svedoci političke podeljenosti ratnih veterana. Da li ste se bavili i tim pitanjem kakva će biti politika države prema ratnim veteranima, odnosno ljudima koji su bili deo vojske, pre svega u ratovima?
- Ratni veterani su u svakoj državi građani prvog reda, sa zaista svim počastima, beneficijama, prinadležnostima. Naša država istorijski ima problem sa odnosom sa ratnim veteranima. to mora da se promeni. Ratni veterani su razlog zbog koga mi ovde sedimo u slobodnoj državi, u ovom slobodnom studiju i razgovaramo.
Mnogi od njih su dali zaista svoju krv za to, prema tome njima ugled u društvu mora da se poveća, pomoć koju dobijaju da se i ona poveća, tu ima i onih kojima je narušeno zdravlje, koji su invalidi, koji dobijaju socijalnu pomoć, od koje ne mogu da prežive, pa se na taj način i politizuju, odnosno uvlače u političke sukobe.
To ne sme da se dozvoli, oni moraju da imaju zaista status građana prvog reda i da se uključe u svoje jedinice, u obeležavanje dana svoje jedinice, da se uključe u parade, da se uključe u pisanje programa za ratne veterane. Naravno tu ima i deo Ministarstva koji se bavi boračkim i socijalnim pitanjima ali i na Ministarstvu odbrane će svakako biti da se bori za svoje ratne veterane.
Šta planirate sa odbrambenom industrijom Srbije i sa trgovinom, naoružanjem i vojnom opremom, uvozom i izvozom?
- Odbrambena industrija mora da se razvija, da se širi ta grupacija u kojoj učestvuju preduzeća i da se motivišu preduzeća da se uključe u naučno-tehnološki razvoj, zato što je odbrambena industrija u svakoj ozbiljnoj državi nosilac naučno tehnološkog razvoja.
Što se tiče izvoza i uvoza, to je možda više pitanje za spoljnu politiku, odnosno to pitanje je usko povezano i sa spoljnom politikom. Ova programska grupa baš zato u velikoj meri učestvuje u pisanju programa za spoljnu politiku. Mi smo čuli izjave kako moramo da zarađujemo novac, moramo da izvozimo naoružanje i vojnu opremu i municiju, koja je u nekoj meri tačna, ali to ne može da bude nasuprot interesima Republike Srbije.
Ne možete da narušavate zaista interese Republike Srbije sa njenim strateškim partnerima. Sa tim mora da se bude jako oprezan i predstavnici ovog pokreta će tu imati jako specifičan i važan zadatak da se nose sa time da se zaista ne narušavaju interesi Republike Srbije.
Srbija se do sada deklarisala kao vojno neutralna država. Ali opet postoji međunarodna vojna saradnja sa drugim zemljama. Šta je plan studentske liste na polju međunarodne vojne saradnje?
Neutralnost Republike Srbije nije zaokružena priča. To smo mi svojim aktima proglasili sebe neutralnim. Da biste suštinski bili neutrali moraju i drugi da vas prepoznaju. kao neutralna. Naša neutralnost se odnosi na pristupanje vojnim savezima i to će tako i ostati.
Ali nastavlja se sa svim međunarodnim saradnjama, učešće u Partnerstvu za mir, mironim misijama u kojim učestvujemo. Ja mislim da se krajem ove godine Liban gasi, smanjiće se broj ljudi koji su u misiji. Međutim, te međunarodne vojne vežbe u kojima mi učestvujemo su dragocene, pre svega za nas. One nam donose znanje i iskustva, tu ima razmena, dolaze stranci kod nas na kurseve, mi idemo kod njih na kurseve. Dakle, to je jedna pozitivna stvar i pozitivan trend sa kojim će se nastaviti, pre svega radi usavršavanja našeg kadra, odnosno našeg ljudstva.
Na koji način planirate saradnju sa međunarodnim snagama KFOR-a na Kosovoj i Metohiji, koje se tamo nalaze na osnovu Rezolucije 1244?
Upravo u tom pitanju leži i odgovor. Mi posmatramo Kosovo i Metohiju kao neotuđiviji deo Republike Srbije, jer to tako piše u Ustavu, a svaki vojnik i svaki građanin je dužan da taj Ustav poštuje. Ono što je tu važno za nas jeste da nažalost nekim sporazumima koji su potpisivani snage KFOR-a su umanjene na Kosovu i Metohiji, njihove nadležnosti su smanjene i preuzimaju ih neke druge institucije, što nama nije u interesu.
Nama je u interesu da zapravo se nadležnost KFOR-a uvećava, da predstavnici vojske i ministarstva imaju komunikaciju isključivo sa KFOR-om, jer je tako po Vojnotehničkom sporazumu u Kumanovu, jer je za nas Rezolucija 1244 i dalje važeća i obavezujuća.
Mi želimo apsolutnu saradnju sa KFOR-om, želimo da se oni preuzmu, kao što je to i bilo, čuvanje naših manastira, crkava, svetinja i da se samim tim i našeg naroda dole jer ne želimo da to rade neki drugi koji nisu u stanju da ostvare te zadatke. Naravno, ne kroz nametanja ali neće biti nama problem da Kforu ponudimo pomoć u izvršenju tog zadatka.