Dostojanstvena smrt između eutanazije i palijativne nege – koje su moralne dileme

U pojedinim zemljama razmatraju se zakoni koji bi omogućili aktivnu eutanaziju ili podržano umiranje. U Srbiji je ova praksa zakonom zabranjena i tretira se kao krivično delo, ali se o toj temi vode rasprave.

Pravni okvir i polemike u svetu

Neuropsihijatar Gordana Dedić rekla je u Jutarnjem programu da se u mnogim zemljama tek razmatra legalizacija eutanazije, a da je vest o potencijalnom uvođenju u Velikoj Britaniji samo predlog zakona koji će naredne dve godine biti na razmatranju.

"U Velikoj Britaniji je nedavno predložen zakon koji bi omogućio pomoć pacijentima u terminalnoj fazi života. Ipak, čak ni crkva ni stručna javnost u toj zemlji nisu jedinstveni u stavovima", objašnjava Dedić koliko je teško doneti odluku na temu.

Različiti su termini značenja – eutanazija, asistirano samoubistvo, podržano umiranje, napominje Dedić.

Navodi da je u pitanju koncept potpomognutog umiranja, gde lekar pacijentu ubrizgava smrtnu dozu "leka", ali je da potrebno mišljenje dva nezavisna lekara i sudska odluka. Mogući razlozi su patnja pacijenata, i bolest bez povoljnog ishoda, objašnjava doktorka.

Dodaje i da reč o zahtevnoj proceduri – da pacijent bude punoletan, poslovno sposoban i da je već godinu dana na lečenju, uz još preciznih uslova.

"Međutim, umesto da razmatramo ovakve korake, smatram da je etičnije i korisnije ulagati u palijativnu negu koja može značajno da ublaži patnju pacijenata", zaključuje Dedić, ističući lekove i razgovore sa pacijentima kao bolje rešenje.

Eutanazija se često posmatra i kroz prizmu ekonomskih troškova, jer je manje finansijski opterećujuća, naglašava Dedić. "U zemljama sa privatnim zdravstvom, gde je lečenje veliki finansijski teret za porodicu, lakše je razmatrati zakone o eutanaziji nego ulagati u razvoj palijativnih bolnica", ukazuje doktorka.

Moralne dileme

S druge strane, dr Ljiljana Mihajlovski, specijalista sudske psihijatrije, podvlači važnost individualnog pristupa svakom pacijentu.

"Svaki slučaj je za sebe. Postavlja se pitanje kako pomoći čoveku koji je svestan svog stanja, koji ima uvid u svoju bolest i razume da je kraj blizu. Dužnost nam je da sačuvamo dostojanstvo pacijenta, ali i da poštujemo njegovu slobodnu volju", kaže Mihajlovski.

Ističe i da nije retkost da pacijent odbije lečenje.

"Prema Zakonu o pravima pacijenta, pacijent ima pravo da odbije lečenje. Mi, kao lekari, smo tu da mu predočimo šta bi to značilo da odbije lečenje, a šta bi značilo procedura i koja je to procedura lečenja. Međutim, ako pacijent odbije lečenje, a pri tome je mentalno očuvan, mi smo dužni da se ponašamo u skladu sa njegovim potrebama i s njegovim motivima", kaže doktorka Mihajlovski.

I jedna i druga sagovornica saglasne su da je ključ unapređenje palijativne nege.

"Palijativni centri i multidisciplinarni timovi – lekari, psihijatri i psiholozi – mogu značajno da pomognu pacijentima", zaključuje Mihajlovski.