Priče Srba izbeglih iz Podujeva, "svaki mart je bio sa ukusom jorgovana i suzavca"

Još u vreme vladavine Josipa Broza Tita iz Podujeva su zbog stalnih albanskih napada i ozbiljnih pretnji Srbi odlazili da bi sačuvali živote svojih porodica. Iz tog razloga broj stanovnika se devedesetih sveo na minimum, a od pre nekoliko godina u Podujevu više ne živi nijedan stanovnik srpske nacionalnosti. Najveći broj raseljenih porodica iz Podujeva živi u Kuršumliji, kako bi bili u blizini svojih uzurpiranih imanja.

U Kosaničkoj Rači u skromnim uslovima živi nekoliko porodica sa područja opštine Podujevo. Tamo je i deo porodice Jovanović iz Perana. Kažu da im je kuća uzurpirana i da u njoj godinama bespravno žive Albanci. Nikakvu nadoknadu za to nikada nisu dobili.

"Nas tri-četiri brata tamo smo ostavili ukupno sedam kuća. To su sve planski zidane kuće, sa gradskom i seoskom vodom, telefon, struja i sve ostalo. Od svega toga ostala je samo moja kuća, ima 300 kvadrata", kaže Milomir Jovanović iz Podujeva.

"Moramo da živimo dalje, sve smo stariji, deca nam rastu, najgore je što smo ostali bez posla", priča Milunka Jovanović iz Podujeva.

Albanske provokacije u Podujevu rasle su, kažu, iz decenije u deceniju. Pamte se nemiri i nasilje iz '81. godine.

"Svaki mart je bio krvavi mart, svaki mart bio je sa ukusom jorgovana i suzavca. Demonstracije su bile i 1981. godine i celo moje školovanje, i osnovna i srednja škola živela sam u takvoj atmosferi", kaže Vesna Paunović Đukić.

U Donjoj Dubnici porodica Maljević ima devet hektara zemlje. Čitavo domaćinstvo je opljačkano, kao i kuća od 300 kvadrata.

"Sve građevine su razidane i ponete, tako da na licu mesta su ostale samo neke ruševine i to oni koje nisu mogli da se razidaju", ističe Slavko Maljević iz Donje Dubnice.

"Porodica koja se najduže zadržala u selu Medregovac je porodica Perović, do 2018. godine a posle su i oni morali da napuste selo, ne svojom voljom", priča Ivica Marković.

Aleksići su iz Orlana, tamo im je ostao stan koji nisu prodali. Uz veliki trud i rad u nadnici, sa dvoje dece, uspeli su da kupe plac i da sami sazidaju kuću u Kuršumliji.

"Dole mi je ostao stan, baš pored Batlavskog jezera, uzurpiran. Albanac ušao, uselio se u njega tako da nisam mogao ni da uđem samo sam prošao pored stana", navodi Dragiša Aleksić iz Orlana.

"Krenuli smo potpuno od nule, bez novca, rodilo se dete. Stvarno je bilo teško", seća se Gorica Aleksić.

Tokom 2001. godine pravljeni su spiskovi za povratak u Livadice i Podujevo, ali sve je ostalo samo na papiru.