Uvozimo krompir, a domaći bacamo

Proizvođači upozoravaju da se to već negativno odražava na otkup domaćeg krompira. Država tvrdi da je uvoz od početka godine mali, svega četiri odsto ukupne godišnje proizvodnje u Srbiji. Rešenje je, između ostalog, kažu, u udruživanju malih proizvođača.  

Do prošle godine, u domaćinstvu Vasiljevića krompir je sejan na tri hektara. Ove godine će manje sejati, jer je roba već mesecima bez kupca u magacinu.

"Trebalo bi da se baci negde od 15 tona krompira. Otežavajuća okolnost je ta što se ulaže, seje se, a ne može da se proda", kaže Ljubiša Vasiljević, proizvođač iz Dragačeva.

I u Turici kod Guče proizvođači tvrde da će čak 80 odsto krompira završiti kao otpad. Zato će ove godine zasaditi trostruko manje.

"Od šezdesetih do osamdesetih godina u selu Turici i okolini bilo je sto vagona krompira. Ove godine – ako bude setva krompira na pet, šest, sedam hektara. Tovim bikove, radim sve da preživim", kaže Petar Petrićević, proizvođač krompira iz Turice.

Nekada je Srbija, kao tradicionalni proizvođač krompira, imala stotine hiljada tona i za izvoz u Crnu Goru, Italiju. Prošle godine sa 52.000 hektara izvađeno je svega 600.000 tona.

"Na terenu postoji problem sa otkupom domaćeg krompira i tu treba poraditi na edukaciji proizvođača, na njihovom udruživanju u asocijacije i proizvođačke grupe kako bi zajedno mogli da ponude neku značajniju količinu otkupljivačima i fabrikama", kaže pomoćnik ministra poljoprivrede Nenad Katanić.

Nepostojanje zadruga, usitnjena proizvodnja, skupe analize, zastarele sorte, mala prerađivačka industrija, čine srpske ratare nekonkurentnim, tvrde u Asocijaciji "Plodovi Srbije".

"Ovde se glavni promet odvija preko supermarketa više nego na pijaci. U Srbiji je i sada samo nekoliko proizvođača sposobno da, sa stanovišta količine, kvaliteta, pakovanja, bude konkurentano na domaćem tržištu, a kamoli na inostranom tržištu", kaže predsednik Asocijacije "Plodovi Srbije" Ratko Vukićević.

U Srbiji se godišnje proizvode oko 12.000 tona krompira po hektaru. U Evropi i do tri puta više. Zbog toga, šansu treba tražiti u naprednijoj tehnologiji proizvodnje i obradi zemljišta, jer bi se time povećao prinos po hektaru, tvrde upućeni.