Biljana Regan obeležila pet godina rada

Godine 2012, rođena Šapčanka Biljana Regan započela je prikupljanje narodne nošnje i pratećih predmeta sa prostora Balkana. Kroz pet godina, postala je vlasnica jedne od najvećih, a verovatno i najveće i najraznolikije riznice ovakve vrste na američkom tlu. Mnogi su joj govorili da je mogla da izabere i "neki jeftiniji hobi", ali ona kaže da je za nju baštinjenje folklorne tradicije Balkana više od hobija.

Potencijal Biljanine kolekcije i rafiniranog ukusa prepoznale su relevantne institucije domovine i Amerike, među kojima su Ambasada Republike Srbije, Kongresna biblioteka i Američki savet za međunarodno obrazovanje.

Saradnjom sa njima, ali i samostalno, realizovala je više desetina izložbi, revija i drugih događaja. O uspešnosti i kvalitetu rada Reganove svedoči i lična pohvala Njegove ekselencije srpskog ambasadora u Americi Đerđa Matkovića.

Zbog svega toga, Biljana je odlučila da četvrtog dana juna, povodom obeležavanja pet godina rada, otvori vrata nesvakidašnjeg "trezora", u kojem između događaja počivaju mnoga blaga, i ugosti one sa kojima je do sada sarađivala, kao i one sa kojima će tek sarađivati. Ujedno, ovo je bila idealna prilika da ona i njen suprug i mecena Džon Regan proslave isto toliko godina braka.

U prijatnoj atmosferi svog merilendskog doma, Biljana je zvanice poslužila domaćom pitom, koju je sama jutrom napravila, zatim krofnama, ali i srpskom kafom, ratlukom sa orasima i bistrom "šljivovicom".

Dok su se gosti častili, okruživali su ih autentični kostimi, ukrašeni nakitom i vezom, ogrnuti jelecima i utegnuti pojasevima sa kopčama, te košulje, suknje, kape, oglavlja, marame, kecelje, peškiri, čarape, opanci, papuče, torbe, korpice, štapovi, preslice, vretena, frule, ćilimi, ćupovi, čuture, čokanjčići, džezve, fildžani i naravno neizostavne lutke, minijaturni modeli južnoslovenskog folklora.

Oduševljeni posetioci ovog malog muzeja su na jednom mestu videli relikvije kultura sa svih strana Srbije i Balkana, i to u zemlji koja je mnogima od njih postala novi dom.

Sređujući utiske, Biljana otkriva da je to samo deo kolekcije i da vredno i besprekidno radi na objedinjavanju muzejske postavke koja će, kako najavljuje, postati stalna.