среда, 25.02.2026, 21:15 -> 12:59
štampajAntologija srpske muzike
Predstavićemo simfonijske kompozicije Nikole Petina, danas manje poznatog autora koji je stvarao u Novom Sadu, u drugoj polovini XX veka. U emisiji ćete čuti Drugu simfoniju – Simfoniju brevis i Treću, „Baroknu” simfoniju ovog autora.
Ovaj kompozitor je rođen 1920. godine u Krasnodaru u Rusiji. Njegov otac, koji je bio oficir i učitelj, porodicu je 1922. godine preselio u Srbiju, gde je Petin odrastao i nastavio da živi. Po završetku gimnazije u Beloj Crkvi, dolazi u Beograd, gde od 1938. godine počinje da uči muziku, prvo u srednjoj muzičkoj školi pri Muzičkoj akademiji na klavirskom odseku, a potom od 1940. sa prekidima zbog rata i kompoziciju i dirigovanje u klasi Miloja Milojevića i Josipa Slavenskog, kod koga je i diplomirao 1948. godine. Dalji tok karijere odvodi ga u Zrenjanin i Sarajevo gde je jedno kraće vreme bio i muzički uradnik na Radio Sarajevu, a potom postaje i profesor teoretskih predmeta u Muzičkoj školi „Isidor Bajić” u Novom Sadu. Godine 1960, Nikola Petin odlazi na kraće usavršavanje u Pariz kod Nađe Bulanže. Radio je i kao profesor Više pedagoške škole u Beogradu, a od osnivanja Akademije umetnosti u Novom Sadu, 1975. godine, postaje profesor na katedri za kompoziciju. Takođe, pisao je muzičke članke i kritike u vojvođanskim listovima poput Dnevnika, Naše scene, Slobodne Vojvodine. Dobitnik je i Oktobarske nagrade grada Novog Sada. Nikola Petin je preminuo u ovom gradu, 2004. godine.
Opus ovog umetnika broji nešto više od sedamdeset kompozicija, koje su pre svega vezane za polje simfonijske, koncertantne, kamerne i klavirske muzike, a napisao je i jedan broj pesama i horskih ostvarenja.
Kako to zapisuje Dušan Plavša: „Veran osnovnim načelima svog ličnog stila i izraza, pretežno melodičar i liričar, sa sklonošću ka polifonim tokovima, Nikola Petin gradi svoj muzički jezik na osnovu slobodno tretirane tonalnosti i politonalonosti, sa živim i zanimljivim modulacionim tokovima, tematičnosti i zaobljenosti forme, izgrađene zrelom i inventivnom stvaralačkom tehnikom, koja se oslanja na tradiciju shvaćenu kreativno, a ne normativno”.
Urednica Ksenija Stevanović
Коментари