четвртак, 30.03.2023, 20:20 -> 15:15
Kompozitor meseca – Georg Fridrih Hendl
Završavamo ciklus koji smo ovog marta posvetili Georgu Fridrihu Hendlu. Pratićete odlomke iz njegovih kantata i oratorijuma, sa najnovijih diskografskih izdanja, kao i sa onih koje je kritika izdvojila među najbolje.
Hendlov doprinos žanru kantate je izuzetno značajn i raznolik. Većina ovih dela datira iz perioda od tri godine – od 1706. do 1709 – koje je ovaj kompozitor proveo u Rimu, a ostatak dela nastao je u narednoj deceniji. Kantate su pre svega rezultat njegovih druženja sa članovima Arakdijske akademije koju su predvodili princ Ruspoli i drugi pokrovitelji umetnosti. Naime, tokom tih sastanaka, pesnici, kompozitori i pevači imali su priliku da za jedno veče napišu i izvedu novu kantatu. Preostale kantate ovog autora pretpostavlja se da su nastale za slične prilike u Engleskoj, ali umetnici nisu bili uslovljeni da delo napišu za jedno veče.
Hendlove solističke kantate uglavnom su sadržavale dve ili tri arije sa uvodom ili su bile povezane rečitativima, ali nikada nisu imale jasno definisanu formu. Zanimljiv primer i izuzetak je numera O Numi eterni iz kantate Lukrecija, komponovana 1707. u Rimu, koja je zapravo dramska scena u kojoj pevačica oponaša rimsku heroinu Lukreciju, koja namerava da izvrši samoubistvo nakon što je silovana. Ova kantata sadrži samo dve formalne arije, a ostatak su ariozne deonice unutar rečitativa koje služe kako bi se što bolje prikazala različita emotivna stanja glavne junakinje.
Hendlove kantate za više glasova sa instrumentalnom ili orkestarskom pratnjom se kreću od kvazi operskih dela obimnog trajanja do kratkih ostvarenja sličnih solističkim kantatama sa kontinuom koji uključuje violine ili obligatni duvački instrument. I ova dela Hendl je najvećim delom komponovao u Italiji i u njima se okrenuo klasičnim mitovima.
Slušaćete odlomke iz kantate Apolon i Dafne, u kojoj je izdvaja izrazita karakterizacija nimfi, naročito u početnoj ariji i finalu. Uvertira nije sačuvana, pa se često neko od Hendlovih instrumentalnih dela koristi kao uvod, a orkestarsku pratnju čine pored gudačkih instrumenata i flaute, oboe i fagot.
Nakon što je prestao da piše italijansku operu, Hendl se okreno komponovanju oratorijuma na engleskom jeziku. Iako je tokom boravka u Rimu napisao dva ostvarenja u ovom žanru, u svom engleskom periodu nije koristio italijanska dela kao uzore, već su nastajala originalna i inovativna dela koja se smatraju vrhuncem ovog žanra. Za nastanak ovih dela posebno je važna uspešna koncertna sezona u Dablinu 1741. i 1742. godine, čiji vrhunac je bilo izvođenje oratorijuma Mesija. Ohrabren toplim prijemom, Hendl se u potpunosti posvetio stvaranju engleskog oratorijuma, zadržavajući na taj način mesto vodećeg kompozitora u Velikoj Britaniji. U ovim delima, Hendl je spojio sve vokalne forme koje je usavršio do tada – operske rečitative i arije, horove, koncertantnu i drugu orkestarsku muziku, koju je koristio u samom delu ili u pauzama izvođenja.
Autorka Jelena Damjanović
Коментари