Muzika viva – Kamerna dela Luiša Tinoka
U večerašnjoj emisiji predstavljamo kamerna dela ovog savremenog portugalskog kompozitora koja su objavljena na dvostrukom albumu pod nazivom „Alepo i druge tišine” u aprilu ove godine.
Luiš Tinoko, kompozitor, pedagog, radijski stvaralac i producent, rođen je 1969. godine u Lisabonu, gde je završio studije kompozicije. Usavršavanje je nastavio u Velikoj Britaniji, najpre završavajući magistarske studije na Kraljevskoj muzičkoj akademiji u Londonu, a potom i doktorirajući na Univerzitetu u Jorku. Kao pedagog, danas predaje kompoziciju na svom nekadašnjem fakultetu, Visokoj školi za muziku u Lisabonu, a od 2006. godine i kao saradnik na Kraljevskoj muzičkoj akademiji u Londonu. Od 2000. godine autor je emisija posvećenih savremenoj muzici na nacionalnoj radijskoj stanici Antena 2, a takođe je umetnički direktor nacionalnog takmičenja Nagrada za mladog muzičara Portugala.
Opus ovog svestranog umetnika je veoma raznovrstan i obuhvata orkestarska, koncertantna, vokalna, kamerna i scenska dela, koja su izvodili ugledni svetski ansambli poput Filharmonijskog orkestra Francuskog radija, Gulbenkijan orkestra, Simfonijskog orkestra iz Sijetla i drugi. Za svoja dostignuća, nagrađen je nizom nacionalnih priznanja, kao i nagradom DSCH koju dodeljuje Šostakovič ansambl.
Tinokov muzički jezik je „jak i samouveren, ali uvek ostaje prijemčiv", kako to primećuje britanska kompozitorka Nikola Lefanu, a iz kompozicija, pored britkog uma i veštog pisma, isijavaju toplina i duhovitost ovog umetnika.
U večerašnjoj emisiji predstavićemo kamerna dela Luiša Tinoka nastala između 1998. i 2021. godine, objavljena na albumu pod nazivom Alepo i druge tišine. Emisiju ćemo započeti upravo naslovnom numerom Alepo, trijom za klarinet, violinu i klavir iz 2019. godine čija je premijera upriličena na koncertu pod nazivom Crossings. Inspirisan višestrukim značenjima ove engleske reči, Tinoko ukršta muzičke i geografske odrednice u kojima se pre svega aludira na Bliski istok, ali isto tako nas svesno upućuje na drugo značenje ove reči koje znači „prelazak", posvećujući kompoziciju svim onim ljudima koje svakodnevno svoje živote izlažu opasnosti prelazeći Mediteran, u potrazi za utočištem od ratova i stradanja. U okruženju očaja i bezizlaza, muzika postaje utočište, saputnik i vredna uspomena na zemlju koju izbeglice ostavljaju za sobom, te u kompoziciji Alepo istovremeno čujemo i preteći zvuk oličen u dronovima, ali i setni, gotovo nostalgični prizvuk razvijenih, orijentalnih melodija.
U emisiji ćete čuti i kompoziciju Spiralling u kojoj ovaj autor ispituje zvučni spektar vibrafona, kroz konstantno kretanje i promenu registara, stvarajući bogati zvučni svet, uskovitlan i fluidan, te delo Zaboravljena mesta iz 1998. Delimično nastala kao magistarski rad tokom Tinokovih studija u Londonu, ova kompozicija ima snažan nostalgičan prizvuk, koji provejava i kroz druga ostvarenja na ovom albumu. Prema rečima autora, kroz četiri stava kompozicije on se priseća „svetlosti, zvukova, mirisa, posebnih prostora" prevodeći u muziku ovaj veoma ličan proces. Emisiju će zaokružiti ostvarenje pod nazvom Od grana do korena, nastalo 2020. godina kao porudžbina grada Kastelo Branko, a povod je bilo obeležavanje godišnjice ustanovljenja republikanskog režima u Portugalu. Kao moto manifestacije, poslužila je pesma Budući Portugal pesnika Ruija Belua, koju Tinoko ne omuzikaljuje, već koristi pojedine stihove kao inspiraciju za nastanak čisto instrumentalnih stavova.
Urednica emisije: Ivana Neimarević
Коментари