Arije koje to nisu
Današnju emisiju Kon anima ispuniće operske numere koje zapravo predstavljaju različite vokalne forme, specifično operske ili preuzete iz tradicionalne muzike tj. iz svakodnevnog života.
Takve numere, poput serenade ili vinske pesme, na primer, našle su svoje mesto u operi jednostavnom logikom radnje. Ponekad su te numere dramska odmorišta, a ponekad su višeznačne. Jer, ni tako nevinu i jednostavnu pesmu kao što je serenada nije mimoišao dramatski razvoj opere koji je, posebno u verizmu, doveo do toga da svaki, pa i najmanji deo opere bude u funkciji drame. Serenada koju Arlekin peva svojoj Kolombini na sceni putujućeg pozorišta nagoveštava buduću dramu, kao što je i samo to pozorište zapravo preslikani život, kako je to, na primer, prikazano u operi Pajaci Ruđera Leonkavala. Pored serenade i njoj slične sičilijane, još jedna tradicionalna italijanska pesma ušla je u operu - to je barkarola, pesma venecijanskih lađara, imamo njene odgovarajuće primere u operama kao što su Ljubavni napitak Gaetana Donicetija ili Hofmanove priče Žaka Ofenbaha.
Urednica je Gorica Pilipović.
Коментари