Zabavnik
Nekad se pevalo – da nam živi, živi rad, a sad – da nam živi, živi radno mesto… ali da se vratimo ipak na pesmu uz koje su generacije odrastale s verom da grade bolje sutra, prekosutra i budućnost uopšte, koja se neće razgrađivati. Em su se preračunali, jer Balkanci su majstori i za dunđeraj i za rušenje, em su klince opteretili sećanjima na vreme kada se od srca radilo za džabe.
Dakle, da nam živi, živi rad - pevalo se na omladinskim radnim akcijama, skraćeno ORA, od početka obnove zemlje posle Drugog svetskog rata, pa do otprilike kasnih osamdesetih, a posle se više rušilo nego gradilo. Zemlja je bila nekadašnja, Jugoslavija, a jedan od omiljenijih i popularnijih vidova njene obnove bile su pomenute radne akcije za koje su se prijavljivali istaknuti omladinci s dobrim karakteristikama, u duhu socijalističkog vremena, i u oskudnim uslovima smeštaja, siromašan jelovnik, kramp, lopatu i kolica, sticali uspomene za ceo život. Mogla je da se stekne i nova kvalifikacija, da se opismeni ili nauči strani jezik, ali i bračni drug ili drugarica. Ili bar simpatija. Jačanje bratstva i jedinstva bilo je obavezno, ali sa slabim garancijama na trajnost proizvedenog osećanja.
Prva Savezna radna akcija, jer bilo je i republičkih i lokalnih, bila je izgradnja pruge Brčko-Banovići 1946. godine, koja je završena 22 dana pre roka, što je posle postalo obligatno i za ostale akcijaše.
Kada je Džuboks ponovo počeo da izlazi, 1974. godine, pojavila se i nova rubrika - PRESLUŠALI SMO ALBUME - koju je uređivao Maksa Ćatović, kasnije poznati muzički i filmski producent. Iz njegovog izbora albuma za treći broj ovog muzičkog magazina, izdvajamo TAMNU STRANU MESECA grupe Pink Flojd, 461 OCEAN BOULEVARD Erika Kleptona i album REKLA SI DA ZIMU NE VOLIŠ grupe Pro Arte.
Ne znam kojim vinom volite da nazdravljate, belim, crnim ili rozeom, ali sigurno onaj ko im je dao takve nazive nije naročito razaznavao boje, naročito kod nas jer samo mi za crveno vino kažemo da je crno. Ni belo vino nije belo nego žuto, kao što ni grožđe od kojeg se pravi nije belo nego zelenkasto, zelenkastožuto, zlatnožuto, a nekad i rozikastožuto.
Belo vino nema primesa crvene ni ružičaste boje i može biti žuto i zlaćano, a i sasvim bledo, i može se dobiti na dva načina. Prvi je od belog grožđa, koje takođe nije bele boje, ali to je već opšte mesto s vinskim bojama. Uglavnom, dobija se od onih vrsta koje nisu tamnocrvene ni plavičaste boje. Drugi način je malo složeniji. Koristi se crno grožđe, koje nije crne boje, ali samo njegov sok, ne i pokožica. Naime, sok većine sorti crnog grožđa ne sadrži crveni pigment - on se nalazi samo u pokožici - tako da vino koje se proizvodi samo od soka crnog grožđa, može da bude belo. Međutim, samo se nekoliko belih vina pravi od crnog grožđa, a jedno od njih je i šampanjac.
Urednik i voditelj: Mirjana Blažić
Коментари