Transdisciplinarno razmatranje postmoderne umetnosti
„Živeti transdisciplinarnost može dovesti ne samo do promene razmišljanja već i ponašanja.(...) Danas, uprkos neviđenom razvoju znanja u ljudskoj istoriji, više znamo ono šta radimo, a manje ono što u biti jesmo...” (Nikolesku)
Transdisciplinarnost ‒ kombinacija disciplinarnog i nedisciplinarnog neformalnog, nekodifikovanog, prostog iskustva ‒ praktično je jedini način pristupanja sve složenijoj situaciji savremene umetnosti, njenom razumevanju, bilo da smo u ulozi stvaraoca bilo analitičara. Praćenje tragova koje je ostavila umetnost u poslednje dve decenije navodi nas na potrebu razmatranja imanentne sublimacije svih postulata istorije civilizacije, ali i dominantne uloge digitalne ere i imperativnog konteksta koji joj nameću postmoderni multimediji. To kompleksno područje na kome su se susreli mnogobrojni protagonisti, ne samo sa širokog polja umetnosti, otvorilo je neslućene mogućnosti za interpoliranje i prodor novih estetskih vrednosti elektronskih medija, kao i obrnute relacije tih sfera u eksperimentalnu književnost i umetnost pokreta.
Na tu temu vodili smo razgovor za Internet portal RTS-a sa dr Miškom Šuvakovićem, profesorom primenjene estetike, te teorije umetnosti na Fakultetu za medije i komunikaciju u Beogradu.
Kako možemo definisati prostor i koordinate u okviru kojih egzistira savremena umetnost?
‒ Savremena umetnost (art contemporain, contemporary art, zeitgenössische kunst) naziv je za aktuelnu umetnost, tj. umetnost koja se događa u sasvim neposrednoj prošlosti (immediate past) ili u trenutku kada se o njoj govori i piše. Savremena umetnost je umetnost koja prolazi dok se sa njom suočavamo. Danas se pojam ʼsavremena umetnostʼ upotrebljava kao indeksna oznaka za umetnost koja dolazi posle postmoderne 80-ih godina. Smatra se da je postmoderna kao zbir umetničkih pojava dovršena sa krajem Hladnog rata i pojavom globalizma. Za savremenu umetnost se koriste oznake kao što su umetnost tranzicije ili postsocijalizma ili dekolonizacije; zatim, umetnost u vremenu globalnog kapitalizma ili globalnog neoliberalizma; umetnost globalne /ekonomske/ krize i umetnost globalnih i lokalnih antagonizama, umetnost u vremenu ʼglobalnihʼ ratova, umetnost globalnih migracija; umetnost tehnološke i tržišne ekspanzije itd. Sa stanovišta same umetnosti, govori se o umetnosti novih medija, umetnosti postmedija, o umetnosti digitalnih metamedija, o umetnosti globalnog umrežavanja, o bioumetnosti, o umetnosti posthumanog; ali i o performativnim umetničkim praksama, od žive umetnosti preko medijskog performansa, do aktivističkih umetničkih praksi ili dokumentarne umetnosti; odnosno, govori se o globalnim politizacijama umetničke produkcije. O vremenu u kome živimo možemo govoriti kao o nepreglednom vremenu ‒ umnožavajućih složenosti. Savremeni francuski filozof Alen Badiju je indikativno ukazao na 'misao imanentnu mnogostrukosti'.
Na šta ukazuje transdisciplinarna analiza nove umetnosti, gde je granica realne i transcendentalne situacije?
‒ Pitanje granica je jedno od velikih tema savremene umetnosti, kulture, teorije i filozofije. Govori se o granicama, graničnim oblastima ili zonama, o horizontima, o srušenim i podignutim zidovima... I tu se preklapaju pitanja o granicama u umetnostima i o granicama u životu. Govori se i piše o granicama života i smrti, odnosno, o granicama između biopolitike i nekropolitike, o granicama realnosti i fikcije, o granicama živog prostora ispred i tehnološkog prostora iza ekrana, odnosno, o granicama rasta/opadanja kapitala i granicama disperzivne ljudske egzistencije...
Odnos imanentnog (svojstvenog, unutrašnjeg) i transcendentnog (spoljašnjeg, onog izvan, izvan našeg sveta) velika je tema savremene umetnosti, kulture, teorije i filozofije.
Savremena umetnost se može označiti terminom ʼtransdisciplinarnostiʼ. Modernu umetnost 19. i 20. veka je karakterisala imanentnost ili autonomija disciplina. Avangarde i neoavangarde su nas suočile sa interdisciplinarnošću i multidisciplinarnošću: kretanjem između dve umetničke discipline ili povezivanjem više disciplina u jednu. Danas se govori o transdisciplinarnosti umetnosti, a to znači o nomadskom kretanju iz umetnosti u umetnost ‒ o prevazilaženju medijskog determinizma ‒ zato, brojni teoretičari govore o postmedijumu (Rozalind Kraus), postmedijima (Feliks Gatari i njegovi tumači) ili postdigitalnoj umetnosti (Lev Manovič). Transdisciplinarnost određuje ubrzano kretanje neuporedivim svetovima stvaranja, prikazivanja, izražavanja, izvedbe ili aproprijacije, participacije, arhiviranja, dokumentovanja, intervenisanja itd.
U poređenju sa prethodnim epohama, kada su estetičari i teoretičari umetnosti bili često skeptični, čini se da je moderno doba donelo više optimizma. Kako je moderna tehnologija sada upotrebljena kao konstruktivni elemenat a svojevremeno je označavala ʼsmrt umetnostiʼ?
‒ Tema ʼsmrti umetnostiʼ ili ʼkraja umetnostiʼ bila je velika tema postmoderne 80-ih godina. O tome su pisali tada skoro svi (da spomenem samo Artura Dantoa ili Akilea Bonita Olivu). Danas se o kraju umetnosti više ne piše i ne govori. Ali danas se moramo suočiti sa time da svet umetnosti, umetnost kao praksa ili umetnička dela više čulno ne izgledaju kako su izgledala velika dela umetničke tradicije, pa čak i velikog modernizma 20. veka. To ne znači da to nije više umetnost ‒ to znači da su se neke bitne odrednice umetnosti promenile, ali ne samo umetnosti već i kulture i društva. Na primer, funkcija umetnosti više nije da bude bez funkcije tj. da bude sama umetnost ili umetnost radi umetnosti. Funkcije umetnosti su se hibridizovale: funkcija umetnosti je da kritički ili apologetski dovodi u pitanje ili potvrđuje društvene odnose, da učestvuje u obrazovanju, da bude komunikacijska i identitetska praksa, da uspostavlja ili narušava ekonomske vrednosti, da participira u izvođenju savremenih 'oblika života', da kritikuje kapitalizam, da glorifikuje korporacijski sistem, da bude proizvodnja i antiproizvodnja materijalnog, simboličkog ili fikcionalnog kapitala, da je deo svakodnevnog življenja, da je poništavanje svakodnevnog života, da je ekološki funkcionalizovana itd... Danas se može reći čak i da su aktuelne ili istorijske funkcije umetnosti postale medij ili postmedij umetničkog rada. Umetnost je društvena praksa unutar kompleksnosti društvenih praksi savremenog sveta.
Упутство
Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.
Број коментара 0
Пошаљи коментар