Kralj Lir u bečkom Burgu – moć koja vodi u ludilo i da li je čovečanstvo ostalo u 16. veku
Na velikoj sceni bečkog Burga održana je premijera „Kralja Lira“, Šekspirovog komada o vlasti, ljubavi i gluposti. U naslovnoj ulozi nastupa nemačka glumačka legenda Martin Rajnke.
Šekspirijanci su ove jeseni premrežili Evropu. Tragedije imaju primat, što sigurno ima veze sa širim prilikama. Priča o Liru je poznata – kralj deli kraljevstvo, na početku je naivan i bahat, onda besan u kaskadama kletvi, u nastavku lud, na kraju mrtav od tuge.
Je li on žrtva politike ili porodice?
Da je Šekspir dao jasan odgovor, komad se ne bi igrao četiri veka. Uloga Lira je završni glumački test – ko je dobar, ide ravno u pozorišni olimp.
„Martin Rajnke igra Lira kao nekoga ko putuje iz ničega u ništa preko kratke stanice u ludilu. Naravno da tu postoji čvrsta priča o moćnom vladaru koji prenosi vlast naslednicima, ali samo ako i dalje rade tačno ono što on hoće. Fascinacija tekstom nadilazi narativ, verovatno zato jer se čovečanstvo nije maklo dalje od šesnaestog veka“, navodi reditelj Rafael Sančez.
„Šekspir je pametan, duhovit, lukav i moderan. Za Lira je uzeo starije srednjevekovne legende, i od tog stvorio zaplet jednako realan u renesansi i danas. Originalni srećan kraj je prebacio u tragičan da pokaže kako je strašno kada moć ne zna šta će sa sobom. Lir ostaje velika inspiracija. Ko je gledao nagrađivanu televizijsku seriju Naslednici o porodičnom patrijarhu i medijskom mogulu Roju - to je kralj Lir“, ističe dramaturg Jeron Ferstele.
Pored glumačkog ansambla, predstava osvaja scenskim dizajnom. Tamna, geometrijska i ekspresivna, sa panelima poliranim na mermerni ebru-papir, ova produkcija na momente izgleda kao da je izašla iz crno-belih nemih filmova pre jednog veka.
„Ekspresionistička atmosfera je bila nameravana. Ali, ideja nije došla iz filmova, već iz slikarstva, iz Gojinih crteža. Direktna inspiracija za scensku estetiku je Gojina slika iz madridskog Prada, pas koji tone u zemlju i mulj, ali se ipak ne da. Goja je tako snažan, on je Šekspir u slikarstvu. Pogledate njegova platna i pomislite kako su naslikana prošlog meseca“, objašnjava reditelj.
Kao u Magbetu, pohlepa za moći i u ovoj Šekspirovoj drami nosi priču. Ali dominaciju brzo preuzimaju emocije, tuga i nesmirenost odbačenih roditelja. Kraljevstva i carstva, neka drugi brinu o tome – ovde stanuju samo ljudi kojima je oteta i poslednja uteha.
Коментари