Razmišljanje o isključenju iz zajednice i opstanku jedinke u takvoj atmosferi
Reditelji Dejvid Kronenberg i Stiven Spilberg nisu bez razloga bili zainteresovani za prozu engleskog pisca Džejmsa Balarda. Devedesetih godina prošlog veka film „Sudar“ Dejvida Kronenberga nastao prema Balardovom istoimenom romanu, izazvao je brojne kontroverze, a neki od poznavalaca književnog dela Džejmsa Balarda tvrdili su da je uz tu filmsku verziju i njegova literatura ušla u šire recepcijsko polje. Deceniju ranije, Spilberg je, prema Balardovom romanu, dobrim delom baziranom na autobiografskom iskustvu zatočeništva u japanskom logoru za vreme Drugog svetskog rata, snimio i film „Imperija sunca“.
Može se spekulisati o uticaju književnosti na film i filma na masovnu publiku pa s tim u vezi i značaju ekranizacije jednog književnog teksta koji mu pribavlja veću čitanost, ali činjenica jeste da je, uz veliku popularnost ili bez nje, Balard veliko književno ime.
Reći da je bio pisac naučne fantastike nije pogrešno, ali nije i jedino tačno. Bivši student medicine, zatim kopirajter u reklamnoj agenciji, pa pripadnik Kraljevske vazduhoplovne jedinice i na kraju slobodni umetnik, ovaj Englez je svoje znanje iz medicinske nauke, mehanike, mikrobiologije, fizike i, najvažnije, svoje bogato životno iskustvo preneo u brojne pripovetke i romane strukturisane prema zakonitostima žanra naučne fantastike, ali i mnogo više izvan tog žanrovskog okvira.
Kada se mi danas suočavamo sa materijalizacijom ideje o izolaciji kao posledicom opasnosti od bolesti i dalje, tu ideju razvijamo u pravcu razmišljanja o isključenju iz zajednice i opstanku jedinke u takvoj atmosferi, nužno se suočavamo i sa pitanjem naučnog dostignuća koje je uspelo ili nije uspelo da balansira odnos čoveka i prirode te i prirodu i čoveka pomera ka nekoj distopijskoj ravni egzistencije.
To bi, kada preporučujemo delo Džejmsa Balarda, bila dodirna tačka sa idejnom ravni njegove poetike. Pre skoro jednu deceniju izdavačka kuća „Fabrika knjiga" objavila je Balardovu zbirku priča Četvorodimenzionalni košmar, vrlo dobar presek ključnih mesta njegove poetike.
„U suton, kada je žutocrveni sjaj koji se odbijao od peščanih dina duž horizonta u kratkim intervalima osvetljavao bele fasade napuštenih hotela, Bridžmen je izašao na balkon svoje sobe i pogledao preko prostranstva ispunjenog peskom koji se postepeno hladio dok su preko njega lagano nadirale purpurne senke.“
Ovaj početak priče Kavez od peska, sugestivno dočarane atmosfere, markira dominantan motiv svih pripovedaka u zbirci, napuštenost fizičkog predela koja korespondira sa unutarnjim stanjem junaka destabilizovanim sumnjom u zakonistost fizičkog prostora i pojmom vremena te je otuda i Četvorodimenzionalni košmar.
Balard „izneverava“ zakonitost naučnofantastičnog žanra, ali i zakonitost čiste fantastike jer pojmovi „čudnog" i „čudesnog" u njegovoj prozi izmiču uspostavljenim teorijskim određenjima njihovih ispoljavanja u jednom tekstu. Bilo da razvija pripovednu temu kosmičkog projekta naseljavanja daleke planete, ili jednog naizgled običnog popodneva junaka koji je ostao bez posla ili sumnje u fizičku pojavnost predmeta kao u priči Osmatračke kule, Balard balansira između očiglednog, zasnovanog na poznatim fizičkim zakonitostima i verovatnog koje uzbuđuje maštu i um. Nešto slično, dešava se i čoveku današnjice zbunjenog raspadom nasleđenih predstava o svetu i formiranjem nekih novih za koje još uvek ne zna kuda vode. U tom smislu, nije loše podsetiti se Balarda ili, upoznati ga, u slučaju da sa sa njim još niste susreli, što je mnogo verovatnije.
Коментари