Druga Zlatna palma za Kristijana Munđijua: Političke drame obeležile festival u Kanu
Rumunski reditelj Kristijan Munđiju osvojio je svoju drugu Zlatnu palmu za film „Fjord", dok je Veliku nagradu žirija dobio ruski reditelj u egzilu Andrej Zvjagincev za antiratnu dramu „Minotaur" na završnoj ceremoniji 79. Filmskog festivala u Kanu.
Kompleksna moralna drama Fjord rumunskog reditelja Kristijana Munđijua, sa Sebastijanom Stenom i Renate Reinsve u glavnim ulogama, proglašena je najboljim filmom ovogodišnjeg festivala u Kanu.
Devetnaest godina nakon trijumfa sa filmom 4 meseca, 3 nedelje i 2 dana, Munđiju je postao deseti reditelj u istoriji koji se pridružio prestižnom klubu dvostrukih osvajača Zlatne palme. Ovom pobedom nastavljen je i impresivan niz distributerske kuće „Neon“, kojoj je ovo sedma uzastopna Zlatna palma.
Pobednici sa snažnom političkom porukom
Žiri, kojim je predsedavao južnokorejski reditelj Park Čan-vuk, svoju odluku je doneo u godini obeleženoj filmovima sa snažnim političkim i društvenim angažmanom.
Munđijuov Fjord kroz priču o rumunskoj evangelističkoj porodici u Norveškoj, kojima socijalna služba oduzima decu, istražuje teme političke polarizacije i, kako je sam autor opisao, „levičarskog fundamentalizma".
Film je pohvaljen zbog svoje nijansirane i provokativne analize sudara različitih kulturnih i ideoloških svetova.
Ceremoniju je obeležio i emotivni govor ruskog reditelja Andreja Zvjaginceva, koji je, primajući Veliku nagradu (Grand Prix) za film Minotaur, poslao direktnu poruku – „Zaustavite krvoproliće", rekao je Zvjagincev, aludirajući na rat u Ukrajini.
Njegov film, snimljen u egzilu u Letoniji, bavi se moralnom korupcijom unutar ruske elite i predstavlja oštru kritiku savremenog ruskog društva.
Nagrade za glumu i scenario
Nagradu za najbolju režiju podelila su dva rediteljska para: Havijer Kalva i Havijer Ambrosi za špansku dramu La Bola Negra i poljski sineasta Pavel Pavlikovski za film Otadžbina.
Nagrada za najbolju glumicu takođe je podeljena, a pripala je Viržini Efiri i Tao Okamoto za uloge u filmu All of a Sudden japanskog reditelja Rjusukea Hamagučija. Film prati kompleksan odnos između direktorke staračkog doma i neizlečivo bolesne japanske pozorišne umetnice.
Najboljim glumcima proglašeni su mladi Valentin Kampanj i Emanuel Makija za potresne uloge u filmu Coward belgijskog reditelja Lukasa Donta. Ova ratna drama prati dvojicu belgijskih vojnika tokom Prvog svetskog rata, istražujući teme muškosti i traume u ekstremnim okolnostima.
Emanuel Mar dobio je priznanje za najbolji scenario za film A Man of His Time, priču o nacističkom kolaboracionisti u Višijevskoj Francuskoj. Mar je u svom govoru otkrio da je scenario odbacio i ceo film snimio kontrolisanom improvizacijom, zasnivajući priču na iskustvima svog pradede.
Festival u znaku autorskog filma
Ovogodišnje izdanje festivala proteklo je uz primetno odsustvo velikih holivudskih produkcija, što je otvorilo prostor za dominaciju evropskih i nezavisnih autorskih filmova. Kritičari su ocenili da je konkurencija bila nešto „prigušenija" u odnosu na prethodne godine, ali i da su se istakli filmovi sa snažnim društvenim komentarom.
Teme rata, fašizma i posledica represivnih režima bile su prisutne u više nagrađenih ostvarenja, potvrđujući da su se autori okrenuli gorućim problemima današnjice.
Žiri je još na početku festivala naglasio važnost političkog angažmana u umetnosti, odbacivši ideju da bi ove dve sfere trebalo da budu odvojene.
Značajno je bilo i prisustvo kvir kinematografije, koja je kroz filmove poput Coward i španskog La Bola Negra istraživala istorijske i savremene aspekte identiteta.
Među ostalim važnim nagradama, Zlatna kamera za najbolji debitantski film pripala je filmu Ben'Imana rediteljke Mari Klementine Dusabežambo.
Nagradu „Izvestan pogled“ osvojio je film Everytime Sandre Volner, dok su počasne Zlatne palme za životno delo dodeljene reditelju Piteru Džeksonu, kao i glumačkim ikonama Barbri Strajsend i Džonu Travolti.
Nagrada međunarodnog udruženja kritičara FIPRESCI takodje je pripala pobedničkom filmu Fjord.
Odsustvo holivudskog sjaja odražava šire trendove u filmskoj industriji, gde veliki studiji čuvaju svoje najskuplje projekte za striming platforme. Upravo to je učvrstilo poziciju Kana kao ključne svetske pozornice za nezavisni i umetnički film, potvrđujući njegovu ulogu platforme za hrabre autorske vizije koje se ne plaše da se uhvate u koštac sa najvažnijim pitanjima našeg vremena.
Коментари