Dokumentarni film RTS-a „Sav taj pank“ prikazan na Impuls festivalu u Rijeci

Film Sav taj pank, redakcije Dokumentarnog programa RTS-a, prati razvoj pank scene na području bivše Jugoslavije, a radnja se odvija paralelno u četiri grada – Beogradu, Novom Sadu, Rijeci i Ljubljani.

Film nas podseća kako smo živeli, razmišljali, koju muziku smo slušali, i gde su sada predstavnici pank-scene. Propituje se status panka kao muzičkog i životnog pravca i povlači paralela sa njegovim statusom danas.

Premijeri u Rijeci prisustvovali su reditelj Slobodan Simojlović i dizajner zvuka Aleksandar Zoričić koji su se pre projekcije obratili mnogobrojnim gledaocima.

„U vreme godišnjice panka, 40 godina od nastanka panka na prostoru bivše Jugoslavije, pojavilo se mnogo filmova o panku, iz raznih uglova. Najčešće su to uglovi novinara, reportera, ponekad i ugao nekog starog pankera. Ovo je jedan film koji je dobrim delom zasnovan na policijskoj arhivi, dobrim je delom iz ugla policajca i o tome kako su policajci tada videli pank, kako su videli moguće pretnje od panka“, naglasio je Slobodan Simojlović uoči riječke premijere.

Pored toga, u filmu je data jedna zanimljiva kombinacija toga kako su nastajale prve organizacije koje su bile izvan sistema.

„Postojao je Savez socijalističke omladine, pa čak i ako ste išli u neko kulturno-umetničko društvo, sve je bilo jako dobro organizovano i nadgledano. Prve neke slobodne organizacije u kulturi su zapravo te organizacije bendova, odnosno organizacije pank bendova“, dodao je reditelj.

„Bilo je zanimljivo kako u tom trenutku, kada postoje neke izolovane radio stanice, omladinske radio stanice ili novine, zapravo nastaje veza unutar Jugoslavije. Kako nastaju te komunikacije, kako se to događalo, kako se to prenosilo, kako su ti ljudi putovali, kako su saznavali jedni za druge i čitav niz mehanizama koje je državni aparat pokretao u tom trenutku ne bi li celu tu stvar nadgledao i ispitao koliko su zapravo svi ti ljudi organizovani protiv tadašnjeg sistema” rekao je Simojlović.

Na pitanje kako on pamti to vreme, Simojlović je rekao da je u to vreme bio učenik osnovne škole i da mu je motivacija da se bavi ovom temom bilo to što je proveo dve noći u policijskoj stanici samo zato što je imao mali bedž „Seks pistolsa“. To je za policiju bio dovoljan znak da je pisao grafite, poznato slovo "A".

„Onda je počela i ta priča da pankeri crtaju kukaste krstove, što je rečeno na nekoj sednici komiteta i onda su oni ispitivali nas, tadašnje osnovnoškolce… To je bilo nama dosta interesantno, da smo mi u centru pažnje… na primer da su nas tajno fotografisali dok smo na tim pank okupljalištima, da su imali naše fotografije, da su dobro poznavali svakoga od nas. Zamislite sada društvo u kojem policija prati neke tinejdžere. Ja sam tada imao nepunih 14 godina, kada se to dogodilo“, navodi reditelj.

S druge strane, napominje Simojlović, prvi pankeri su upravo dolazili iz Rijeke.  

„Kada vidite sve te scene, onda vam ti ljudi postaju značajni. Onda vam ti ljudi postaju neka braća na ulici. Onda imate potrebu da komunicirate. Birali smo na neki način heroje i da smo dobro izabrali pokazuje i taj otklon od 40 godina. Svi ti ljudi su nekako zanimljivi bez obzira na to šta su danas. Jesu li učitelji razredne nastave ili direktori nekakvih poduzeća“, zaključuje Slobodan Simojlović.