Sećanje na našu koleginicu Nadu Gavrilović
Juče je, posle duge i teške bolesti, preminula naša koleginica Nadežda Gavrilović, urednica užičkog dopisništva. Sahrana je sutra u 13 sati, na užičkom groblju Sarića Osoje. Evo priče o njoj, kroz njene priloge i sećanja kolega.
“Od manastira Sveti Nikola u Pribojskoj Banji do Mileševe, Kumanice, Samograda u Bijelom Polju, Morače i hrama u Podgorici, ovo pokloničko putovanje vodi i do Ostroga, jednog od najznačajnijih svetilišta na Balkanu” -Ovo je bio Nadin poslednji stund ap za nezavršenu emisiju „Čudni su putevi vjere od Lima do Zete“. Nije stigla, a želela je...jer sve što je počela privodila je kraju izveštavajući više od tri decenije iz Zlatiborskog okruga. Pamte se njena uključenja i u televizijski i u radio program, po toplom glasu i blagom osmehu.
“Prvi stranci ovde si stigli pre 5-6 godina, uskoro će, ma kojim jezikom govorili, nadaju se, dobiti i nove komšije i proširiti ovaj zlatiborski svet u malom... – To što ne govore istim jezikom ovde zapravo i nije toliko važno jer kada treba oni se odlično razumeju...” - Ovo je insert iz jedne od njenih nagrađivanih reportaža, Nade vrsnog profesionalca.
Jelena Božović, odgovorni urednik redakcije Aktuelnosti, seća se koliko je vremena provela sa Nadom: "Bile smo zajedno manje više od Osnovne škole, i u srednjoj i na fakultetu, najzad i na poslu i čitav njen život može biti samo uzor. Bila je najiskreniji prijatelj, čestit i dobronameran i to je ono što uvek mogu reći o njoj. Takvu je znam i takvu ću je pamtiti.”
“Neko ko je bio pravi saradnik, bila je smirena, probleme nikad nije rešavala povišenim glasom, već dogovorom. Kao novinar ona je bila profesionalac kakav se samo poželeti može, a svi oni koji su je mimo ovog posla poznavali znaju je kao veselu i optimističnu osobu”, kaže Zoran Žeravčić, dopisnik Radio Beograda u penziji.
Vera Aksentijević, koleginica iz kraljevačkog dopisništva, podseća: „Bila je sjajan novinar prepoznatljive boje glasa i televizijskog rukopisa. Naša kuća i novinarstvo izgubili su velikog profesionalca i sjajnog kolegu.”
A dopisnička redakcija, posebno užički kolektiv izgubili su člana porodice.
“Listajući Nadine uredne beleške tek sada vidimo koliko je vremena u njih utkala što jureći i u poslu i u životu do sada nismo videli. A ovo je tek deo onog što nam je podarila, uz prijateljstvo, za sve ove godine”, kaže Slavica Jovanović koleginica iz užičkog dopisništva, a Natalija Vidić, takođe iz užičkog dopisništva dodaje: „Teško mi je naći reči da se oprostim od Nade sa kojim delim oooogroman kofer uspomena, iz srednje škole, fakulteta, posla..Bile smo podrška i vetar u leđa jedna drugoj i u radostima i tugama...i privatno i poslovno, kujući na oba polja nove planove, ali opaka bolest ju je prerano odvela.”
Коментари