nedelja, 28.06.2020, 06:00 -> 06:04
Izvor: RTS
Autor: Đurđica Dragaš
Ako odete u divljinu, morate da se pokorite njenim zakonima
Vest da je na Tari pronađeno telo mladića iz Beograda prvo me je iznenadila i uznemirila, a kad sam pročitala detalje tragedije osetila sam neku vrstu ogorčenosti koja je valjda normalna kad čujete da je neko tako izgubio život.
Prema onome što su preneli mediji, mlađi muškarac iz Beograda koji je pronađen mrtav u nepristupačnom potoku, došao je na Taru u želji da "pobegne" od korone. Meštanima je govorio da piše knjigu, a ono što ovoj nesrećnoj priči daje neobičan ton je činjenica da je danima živeo u svom automobilu.
Moram da priznam da sam od početka ove epidemije bezbroj puta pomislila kako bi beg u nepoznato, u netaknutu prirodu, bio pravi i jedini spas. Zavidim i sad onima koji žive daleko od grada, gužve i opasnosti od zaraze.
Nažalost, nemam tu privilegiju. Nemam vikendicu, rođake u nekoj "divljini", a i ni mogućnost da "radim od kuće". A, po svemu sudeći, nemam ni dovoljno hrabrosti ili ludosti da odem tek tako, bez ozbiljnog i izvodivog plana. Ovaj nesrećni mladić je, izgleda, baš to učinio i sve se, nažalost, loše završilo.
Šta se tačno dešavalo na Tari, zašto je i kako nastradao, tek će se utvrditi. Žao mi je što uopšte pominjem ovaj tragični slučaj, ali to činim u želji da, na neki način, upozorim sve one koji će odmor ili bar vikend provesti u prirodi, da je ne shvataju olako.
Iako već skoro tri decenije živim u Beogradu, rođena sam i odrasla u kraju u kojem je priroda prelepa, ali i prilično surova i divlja. Provodeći raspuste kod babe i dede na selu, rasla sam slušajući priče o opasnim susretima sa vukovima i medvedima, o mećavama i "snegu od dva metra", letnjim olujama, gradu, grmljavini.
Iako je bilo i žrtava, većina tih priča nije se završavala tragično. Ne zbog toga što su ih ljudi izmišljali, već zato što su znali kako da se snađu u takvim situacijama. Živeli su u prirodi i od prirode, pokoravajući se njenim zakonima. Bili su, naravno, i fizički izdržljiviji od "ljudi iz grada", ali suština je bila u tome da su se prilagođavali prirodi i nisu pokušavali da joj se suprotstave.
Ako je neko to i činio, nije se dobro završavalo. I bez opreme za planinarenje i preživljavanje, bez mobilnih telefona i navigacije, savršeno su se snalazili u sredini koja ih je okruživala. Išli su utabanim stazama koje su stvarale i krčile generacije pre njih i retko kad su pravili pogrešan korak.
Vremena su se promenila. Danas živimo mnogo udobnije, sve nam je dostupno, napravljeno po "našoj meri". Imamo pametne telefone, pametne kućne uređaje, automobile sa navigacijom, satelite, uvek dostupnu detaljnu vremensku prognozu, ali fali nam onaj iskonski kontakt s prirodom.
Opijeni tehničkom superiornošću, mislimo da smo nedodirljivi. Verujemo da znamo odgovor na svako pitanje i da nas ništa ne može iznenaditi. Tako pristupamo i prirodi. Zaboravljamo da ona ima svoje zakone i da tako lako može da nas učini bespomoćnim.
Mislite o tome ako se odlučite za odmor ili izlet u netaknutu prirodu, daleko od civilizacije. Planina ili nepristupačna šuma nisu park ili neko gradsko izletište i svaku nepažnju možete skupo da platite.
Ne krećite na planinarenje ako nemate iskustva ili dobre vodiče. Isto važi i za sve popularnije splavarenje. Iako vam izgleda zabavno, to nije igra i može da bude veoma opasno ukoliko se dobro ne pripremite i ne slušate savete.
Mobilni telefon i internet vam neće značiti ništa ukoliko se nađete negde gde nema signala, ali će vam od presudne koristi biti sve što ste naučili i pripremili pre nego što ste krenuli na put. Hrana i voda koju ste poneli, toplija garderoba, baterijska lampa, šibice, karta. Gotovo zaboravljene sitnice mogu vam spasiti život u kriznoj situaciji, a potrudite se i da neko uvek zna gde ste se zaputili.
Iako mi se sad verovatno smejete i mislite da preterujem, razmislite ipak malo o ovome što ste pročitali. Čak i ako ne mislite na svoju bezbednost, setite se da će, ukoliko budete neodgovorni, neko morati da rizikuje svoj život da bi spasio vaš.
Uputstvo
Komentari koji sadrže vređanje, nepristojan govor, neproverene optužbe, rasnu i nacionalnu mržnju kao i netoleranciju bilo kakve vrste neće biti objavljeni. Govor mržnje je zabranjen na ovom portalu. Komentari se moraju odnositi na temu članka. Prednost će imati komentari gramatički i pravopisno ispravno napisani. Komentare pisane velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i kraćenja komentara koji će biti objavljeni. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu webdesk@rts.rs. Polja obeležena zvezdicom obavezno popunite.
Broj komentara 5
Pošalji komentarPriroda i život
Oboje su grubi i brutalni .A ljudi nekako i pored te intelegencije uvek gube protiv prirode.
Bez adrenalina nema života
Nesreća se moče desiti svugde. Često idem u divljinu. Sa minimumom hrane, bez vode. Spavam gde me noč zatekne. U divljini se ne bojim, nema ljudi, nema ko da me dira. Bilo je noći kada nisam našao dovoljno ravnog mesta da lse isprućim. Pipao sam po mraku.
Članak je napisan od nekoga ko nije bio u divljini i ne bi trebalo da piše o tome.
Bez hrane se može izdržati par dana. Bilo je da sam za dva dana pojeo 4 paradajza, prešao 75 km i savladao 3.500 m visinske razlike. Teren nepoznat. Gledam sunce i samo na sever. Znao sam da negde moram stići.
kom
Možda već 10 godina planinarim sam. Provesti sam dan u prirodi , daleko od sveta i ljudi je nešto posebno, duhovno ispunjujuće i da nije riskantno preporučio bih svima. Medjutim, u realnosti, puno sam rizikovao.
Priroda
Jako dobar clanak. Nazalost povod je bio tragedija.
Планинарска друштва
Топло препоручујем учлањивање у неко од планинарских друштава пре започињања боравка у природи. По мени барем идите 4-5 пута са водичем пре него се одлучите да негде идете сами. Ово што и текст каже морате разумети природу и њене знакове и научити основне ствраи за боравак у природи као што су: основи орјентације, мапе , маркације, орјентири, метеорологија, коришћење основне планинарске опреме, прва помоћ итд... . То није лако за људе који живе у граду, и то препоручујем за прво време боравак од више дана јер тек након 2-3 дана ви почињете да се стапате са окружењем. Поред тога неко има добар смисао за орјентацију а неко слаб, за оне који желе више постоје летње и зимске школе високогорства организоване преко Планинарсог Савеза Србије. Барем је то доступно и не кошта много у поређењу шта добијете.