subota, 01.02.2020, 17:04 -> 12:36
Izvor: RTS
Autor: Milica Milosavljević
Za sve je kriva ve-ce šolja
Razmišljam nešto ovih dana koliko su neke životinje pametnije od ljudi. Bar što se tiče uklanjanja sopstvenih fekalija.
Mačke, na primer, traže pogodno mesto, iskopaju malu rupicu, obave nuždu tu, zakopaju, okrenu se i odu. Pobrinu se same da sklone višak koji su ostavile iza sebe.
Psi, za razliku od mačaka, ne kopaju rupe u istim slučjavima, ali vrlo vode računa gde će da obave nuždu. Moja Lara, zlatna retriverka koja je nedavno uginula, imala je svoje mesto u dvorištu za te potrebe.
Za ovim psima koji ne žive u dvorištu nego u stanu, vlasnici (ako su dovoljno savesni) nose kesicu kad idu u šetnju. Pas obavi nuždu, oni se sagnu i pokupe to, bace u prvu kantu. Ima i onih pametnjakovića za koje nije ni kaktus, a kamoli pas, što na trotoarima ostavljaju izmet svojih pasa, ali ovog puta neću o njima.
Ljudi su, sa druge strane, dostigli taj nivo civilizovanosti (ne svuda) da svoje otpatke ne skupljaju za sobom. Taj višak umesto nas rešava fenomenalno otkriće – ve-ce šolja.
Laganim povlačenjem končića vodokotlića, višak odlazi u kanalizaciju i dalje dalekim putevima, neretko, nazad u prirodu – reku, potok, kanal.
Čovek srećan, rasterećen ustaje i odlazi, eventualno četkom obriše za sobom. Podrazumeva se da nije gadljiv. (Izgleda da ima dosta gadljivih jer sam više puta i na poslu i po kafićima zaticala tuđe "viškove".)
I baš tu, mislim se ja sad, leži ključ ljudske nebrige za okolinu.
O svom đubretu ne vodimo računa sami, to prepuštamo sanitarnoj tehnologiji. Šolja i kanalizacija rešavaju naš višak. Samo malo mrdnemo prstom i nema ga! Fenomenalno, zar ne?
To me dalje navodi na sledeću ideju:
Ve-ce šolja je postala posrednik između nas i prirode. Ona olakšava i rešava problem. Izmislili smo ve-ce šolju, navikli da o našem đubretu brine neko/nešto drugo, za razliku od one mačke sa početka priče.
Da nismo, dakle, izmislili ve-ce šolju i da moramo da kopamo rupe za sopstvene fekalije, možda bismo bili pažljiviji prema životnoj sredini?
Kad već sami sklanjamo ono što je najodvratnije i najsmrdljivije, ne bi nam bilo teško da nešto što obično ne smrdi (limenka, flaša, kesa), bacimo tamo gde treba.
Na ovo razmišljanje me je navela i jedna ružna slika pored puta za Kovin. Pre nekih mesec i po dana sudarilo se nekoliko kamiona. Teret iz jednog od njih se rasuo svuda po delovima atara – kese, plastika, sve i svašta blizu tek zasejane pšenice.
I niko još to ne sklanja, neće se valjda nečije ruke prljati kad već nema "ve-ce šolje". A na leto će se od te lepe, zlatne pšenice praviti najukusniji hleb.
Ljudi iza sebe ostavljaju raznorazno neorgansko đubre, vođeni mišlju da će i to, kao i organski otpadak, priroda sama da reši.
Planeta Zemlja, međutim (na sreću ili žalost), nema vodokotlić i ve-ce šolju pa da sve naše otpatke laganim povlačenjem končića pusti niz vodu. Tamo negde u svemir.
Možda je to sledeći veliki izum civilizacije?
A možda ćemo morati da počnemo da kopamo rupe.
Uputstvo
Komentari koji sadrže vređanje, nepristojan govor, neproverene optužbe, rasnu i nacionalnu mržnju kao i netoleranciju bilo kakve vrste neće biti objavljeni. Govor mržnje je zabranjen na ovom portalu. Komentari se moraju odnositi na temu članka. Prednost će imati komentari gramatički i pravopisno ispravno napisani. Komentare pisane velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i kraćenja komentara koji će biti objavljeni. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu webdesk@rts.rs. Polja obeležena zvezdicom obavezno popunite.
Broj komentara 1
Pošalji komentarУ се и у своје кљусе
Уређени градови и државе нису лепи зато што неко много чисти, него зато што сви мање прљају и бацају ђубре.