Škole bez socijalnih radnika - zašto je važno da se vrate u stručne timove

Tragedija koja se desila u školi Vladislav Ribnikar ogolila je problem na koji prosvetari godinama ukazuju, ali ih Ministarstvo ne sluša. A to je broj psihologa i pedagoga, koji su neophodni u svakoj školi kako bi rad sa decom bio potpun. Mnogi su otišli iz škola nakon Pravilnika iz 2015. zbog racionalizacije troškova. 

Sandra Perić kaže da zvanična odluka o tome nije doneta nikada, ali da je, kada je smanjen broj zaposlenih u stručnim službama to nekako išlo na uštrb socijalnih radnika.

Vremenom, kada su socijalni radnici kojih je, podseća, bilo manje u školama, pored pedagoga i psihologa, odlazili u penziju, na njihova mesta dolazili su stručni saradnici drugih profesija.

"Najčešće su to bili  pedagozi, psiholozi, a u mnogim školama su na tim mestima zaposleni sociolozi koji nisu socijalni radnici i obrazuju se za potpuno drugi vid rada. U nekim školama su i defektolozi socijalni radnici", ukazuje Perićeva.

Dodaje da danas u školama ima oko 40 do 50 socijalnih radnika i uglavnom rade u Specijalnim školama.

"Ono što socijalnog radnika razlikuje od pedagoga i psihologa je to što je on usmeren na sistemski pristup rada i s učenikom, ali i s njegovom porodicom, ali je i spona sa sistemom. On je taj koji spaja druge institucije s obrazovnim sistemom, a to znači i sa Centrom za socijalni rad", istakla je direktorka Komore socijalne zaštite.

Kada se škole obraćaju centrima za socijalni rad

Navodi da škole imaju svoje protokole za slučaj postupanja vršnjačkog nasilja, međutim nisu samo to slučajevi kada se obraćaju centru za socijalni rad.

"To su i drugi različiti oblici ponašanja učenika u odnosu na nastavnika, nastavnika u odnosu na učenika. Škola može da prijavi i kada primeti neko nasilje u porodici, odnosno povrede na detetu ili zanemarivanje deteta od strane roditelja. To je onaj treći, najdrastičniji oblik nasilja, jer kad postoje fizičke povrede bez obzira da li su nastale od učenika, nastavnika ili roditelja škola je u obavezi da uključi Centar za socijalni rad i da inicira konferenciju slučaja", objasnila je Perićeva.

Vođenje konferencije slučaja i iniciranja najčešće radi Centar za socijalni rad ali i druge institucije, kao i škola mogu da iniciraju takav oblik saradnje između institucija.

Smatra da se u školama trude da sagledaju sve okolnosti posebnog slučaja, kako bi izvršili procenu, jer sve mere koje preuzimaju se odnose na procenu stepena nasilja koje je izvršeno.

Poručuje da bi socijalni radnik dobro došao da radi u stručnoj službi i u timu za zaštitu od nasilja pored psihologa i pedagoga.

"Treba pozdraviti odluku da se poveća broj članova stručne službe u školama. Nadam se da će biti sluha da među ovim stručnim radnicima, nađu i socijalni radnici. Sigurna sam da bi saradnja sa sistemom socijalne zaštite bila mnogo bolja i kvalitetnija sa svim drugim organima institucijama u zajednici", zaključila je Perićeva.