Čika Aca, glumačka majka

MALO pre prvomajskih praznika, 27. aprila, navršilo se dugih petnaest godina od smrti Aleksandra Đorđevića, reditelja koji je obeležio prvi vek Televizije Beograd, pritom i značajnog filmskog i pozorišnog reditelja.

U poslednjih dvadesetak godina njegovog plodnog rada, u svim "formatima", bila sam njegov dramaturg. Radila sam na mnogim od 11 televizijskih serija ("Balkan ekspres", "Bolji život", "Srećni ljudi", nažalost ne i na "Otpisanima"), kao i na mnogo TV drama, kojih je Đorđević režirao preko sto! Tako je bilo na filmovima, a u knjizi, koja će biti objavljena ove godine, istaknuću kuriozitet (od mnogo neočekivanih događaja u njegovom bogatom životu), a tiče se - pozorišta.

"...Iako imam četrdeset godina filmskog i televizijskog staža, ja imam mnogo više, pedeset godina pozorišnog iskustva - govorio je Aca, poslednje godine svoga života, 2005, kada sam snimila, po njegovoj želji, gotovo 14 sati njegovih sećanja.

-Kao službenik Jugoslovenskog dramskog pozorišta, čekajući da se otvori Pozorišna akademija, dobio sam jedan interesantan zadatak: za premijeru "Kralja Betajnove", mene su, 3. aprila 1948, obukli specijalno za kontakte sa gostima i ušao sam u prostrani hol starog JDP, sa kožnim koricama sa grbom pod rukom. Imao sam zadatak da zamolim sve prisutne na otvaranju JDP, na premijeri, da se upišu u knjigu - elitno društvo, članovi Politbiroa, partijski i vojni funkcioneri, diplomate. Čekalo se na Titov dolazak, čak je i početak "Kralja Betajnove" bio malo pomeren... Tek mnogo kasnije, shvatio sam da je to bio dan kada je Tito dobio pismo od Staljina, povodom Informbiroa!..."

Plodan i uspesima ispunjen, život Aleksandra Đorđevića, omiljenog reditelja, "čika Ace", kako smo ga zvali, nije bio ništa manje složen i van profesionalnog delovanja i svetala studija i pozornice. Učestvovao je, još kao dečak (rođen je 1928) u proboju Sremskog fronta, bio svedok i učesnik prelomnih događaja u Jugoslaviji i Srbiji u 20. veku. Režiju (koju je i predavao, kasnije, na FDU) diplomirao je u klasi Huga Klajna, bio stalni reditelj Narodnog pozorišta u Nišu, devet sezona... Došao je na TV Beograd, u avanturu, ne znajući mnogo o tom "zastrašujućem novom mediju", u koji ga je Lola Đukić gurnuo "nenaoružanog"... Ostalo je istorija.

Mnogo nagrada, kao i ona u Holivudu za TV dramu "Čep koji ne propušta vodu", poneli su Acini radovi. Gotovo svi veliki glumci, prošli su kroz režije Aleksandra Đorđevića. Mnoge od njih je on i "stvorio", pa i proslavio. U "jeseni svoga doba", kako bi rekao njegov omiljeni Frenki boj (Frenk Sinatra, čiju je pesmu "Maj vej" obožavao), Đorđević je, autorski, sam razgovarajući sa gostima u programu, snimio dragoceni TV serijal "Deca filma", sa svima, sa kojima je, dok su bili deca, sarađivao... Bio je tu i Slobodan Njegić, dečak koji je, u Acinoj režiji, briljirao u filmu "Nedeljom od devet do pet", po mom scenariju...

Imao je svesku, u koju je upisivao imena glumaca, da bi svakom od njih dao šansu, u svojim mnogobrojnim projektima. Tu su bili, ravnopravno, i glumci iz unutrašnjosti, uz one iz "kruga dvojke". Nikoga čika Aca nije zaboravio. Bio je "glumačka majka", a nas, najbliže stalne saradnike, obasipao je svojim nepresušnim humorom i očinskom brigom.

Nadam se da će sve ovo, Acina sećanja i naši tekstovi o njemu, stati u jednu knjigu (izdavač RTS), kojoj je sam dao naslov "Uvek ispočetka".

To je naš dug.

Izvor: Večernje novosti, 10. maj 2020.
Autor: Dragana Bošković