четвртак, 12.02.2026, 21:40 -> 13:03
Muzika viva – Dani nove kamerne muzike u Vitenu 2025
Večerašnjom emisijom nastavljamo ciklus posvećen 57. izdanju ovog uglednog festivala savremene muzike koji je održan od 2. do 4. maja prošle godine. Tema festivala je bio pojam „upcycling” koji podrazumeva proces prerade, popravke ili obrade starih stvari kako bi im se uneo novi život. Kao i prethodnih godina, festivalski događaji su bili tematski organizovani, te je svaki koncert imao zadatu temu, a umetnik u fokusu festivala bila je kanadska autorka Kasandra Miler. U večerašnjoj emisiji pratićete snimak koncerta održanog 2. maja u Vitenskom muzeju kada je nastupio ansambl IEMA – Akademije ansambla Modern, izvodeći dela Omara Baraša, Harin Čoj, Egemena Kurta, Benjamina Fjorina, Džajing He, Farada Ilagija Hoseinija i Hanurija Lija.
Koncert je započeo izvođenjem dela „Podvodna muzika broj 1 – dve uspavanke” Benjamina Fjorina. Ovo ostvarenje je prvi deo ciklusa koji autor posvećuje vodi, kao elementu bez kog nema života, ali i koji može doneti smrt. Dve uspavanke izvode muzičari koji su postavljeni u vodi i izvan nje, uz korišćenje hidrofona i transduktora, a Fjorino, takođe, upotrebljava i terenske snimke. Pod vodom, naše opažanje se radikalno menja i na taj način kompozitor želi da podstakne i drugačiju vrstu introspekcije kod svakog slušaoca.
Zatim su izvedene „Ne-prostorne refleksije” iranskog kompozitora Farada Ilagija Hoseinija. Nakon završenih studija u Teheranu, Hoseini je nastavio usavršavanje u Nemačkoj, u Hanoveru i Frankfurtu, a na ovom festivalu poredstavio se delom u kojem ispituje „ne-prostor” – filozofski i arhitektonski termin koji denotira prolazne prostore. Ovaj koncept Hoseini muzički dočarava transformacijama materije, odnosno muzičkog materijala, koji podvrgava konstantim promenama.
U kompoziciji „U (unutrašnjem) miru” Harin Čoj upućuje na međuzavisnost našeg ličnog, psihološkog stanja i stepena harmonije društva u kojem živimo. Njena kompozicija je prijemčiva, sa povremenim uplivima džez harmonija, koje opuštaju i dozvoljavaju slušaocu da se fokusira na delikatne teksture muzičkog toka.
Kompozicija „Zemlja čuda” kineske autorke Džajing He inspirisana je kontradiktornostima današnjeg sveta. Rat i mir su dva pola, između kojih se odvija život, često ispunjen trenucima radosti, ali i bola i haosa, te autorka zvuk instrumentalnog ansambla upotpunjuje elektronskim slojem u kojem se pojavljuju zvuci zaigrane dece, pariskih kafea, ali i sirene hitne pomoću. Pored ovih zvukova, ona je u partituru unela i kodirani ritam, koji na Morzeovoj azbuci donosi poruke kao što su „upomoć” i „spasi me”:
U nastavku koncerta usledilo je ostvarenje pod nazivom „Promena diskursa” mladog turskog kompozitora Egemena Kurta. Rođen u Izmiru, Kurt je studirao u Gracu u klasama Beata Furera i Franka Bedrosijana, a trenutno je na usavršavanju na Konzervatorijmu u Parizu. Za dela ovog autora kritika kaže da poseduju „skulpturalni kvalitet”, a u kompoziciji sa kojom se predstavio u Vitenu ispituje promenljivu prirodu istine u postmodernoj epohi, muzičkim sredstvima. On to dočarava povezivanjem tišine i buke, te njihovim tretiranjem kao međuzavisnih umesto suprotstavljenih činilaca. Korišćenjem kontrastirajućih zvučnih tekstura, Kurt poziva slušaoce da iskuse kako se sam muzički diskurs menja, povlačeći analogiju sa istinom, odnosno činjenicama u našem realnom svetu.
Potom sledi delo „Stvari broj 2” Hanurija Lija. U pitanju je šest minijatura u kojima ovaj korejski umetnik koristi ograničen spektar muzičkih materijala, organizujuću ga u ciklične strukture. Ovakvim pristupom, on izbegava stvaranje muzičkog narativa ili razvoja, već svaki stav postaje zaokruženi, samosvojni segment, a interakcija materijala se odvija na nivou njihovih inherentnih karakteristika.
Koncert koji je održan 2. maja u Vitenu, u okviru 57. izdanja ovog festivala savremene kamerne muzike, završen je kompozicijom „Portret/Pejzaž, od ovog trenutka” izraelskog autora Omara Baraša. Ovaj sekstet je napisan 2024, a inspirisan je šetnjom uz obalu reke Jordan i fokusom autora na dužinu staze i širinu reke. U tom trenutku, kako Baraš navodi, shvatio je da sve, od prošlosti, sadašnjosti ili potencijala budućnosti, postoji samo u ovom trenutku. U izvođačkom aparatu uveo je i djembe, kao i mali gong koji se svira iznad vode, aludirajući na izvor svoje inspiracije.
Urednica emisije: Ivana Neimarević
Коментари