Читај ми!

Da li bi vam prijalo nekoliko nedelja „odmora od braka“

Volim te, ali ne želim da te vidim narednih šest nedelja – uzimam „odmor od braka“. To nije razvod, nije prinudna mera zabrane prilaska ili prilika da se bez griže savesti upustite u ljubavnu aferu. To je prosto prilika da muževi i žene jedno vreme žive razdvojeno, da zaborave sitne nesuglasice i shvate koliko jedno drugom nedostaju. Tako bi bar to trebalo da izgleda u teoriji.

Да ли би вам пријало неколико недеља „одмора од брака“ Да ли би вам пријало неколико недеља „одмора од брака“

Novinarka Silija Volden nedavno je objavila da uzima šestonedeljni odmor od braka – „Šest nedelja daleko od mog muža i braka“, piše Gardijan. U kontekstu posle pandemije kovida, verovatno su mnogi parovi pomislili kako bi im prijalo da malo predahnu jedno bez drugog, ali šest nedelja izgleda malo ekstremno dug period.

Kuda otići na šest nedelja? Da li iznajmiti sobu u hotelu? I još bezbroj praktičnih pitanja se postavlja. Voldenova je praksu odmora od braka pratila kroz istoriju i preko Atlantika. Kod Amerikanaca je dugo postojala tradicija da su žene tokom leta sa decom odlazile iz grada, a muž je ostajao kod kuće da radi, i možda se upusti u neku aferu, kao što se moglo videti u filmu Bilija Vajldera, Sedam godina vernosti.

U stvari, termin je skovan u knjizi The Marriage Sabbatical: the Journey that Brings You Home (Bračni odmor: Putovanje koje te vraća kući) koju je napisala Šeril Džarvis 1999. godine. Džarvisova, koja živi u Sent Luisu, ovu vrstu odmora od braka je koncipirala poput godišnjeg odmora na poslu.

Činjenica je da bi krajem prošlog veka, žena koja bi svoje potrebe stavljala na prvo mesto, bila optužena za narušavanje društvenog poretka, skoro prekršaj. Problem nije bilo njeno odsustvo iz kuće – „Žena je mogla da kaže: 'Idem da budem sa svojom bolesnom majkom'“, piše Džarvisova, „a niko ništa ne bi rekao – bila bi proglašena za divnu i požrtvovanu ženu“. Ali ne i ako je došlo do promene u njenim prioritetima: „Kada je htela da uradi nešto za sebe, to se doživljavalo sasvim drugačije – da je sebična i samoživa“.

Kada je objavljena, knjiga je proglašena za prilično kontroverznu, viđena je kao pretnja porodičnim vrednostima. „Što je za mene bilo iznenađujuće“, priznaje Šeril Džarvis, „jer sam vodila prilično tradicionalan način života.“ Ljudi su pretpostavljali da to znači prostor za aferu i da će se neizbežno završiti haosom. „Ironija za mene je bila da nijedna žena koju sam intervjuisala nije imala to na pameti. Zamisao svake od njih bila je da nemaju nikoga u svom životu.“ Realno, razdvojenost nije kritičan faktor za vernost. „Možete imati aferu sa tipom u svojoj kancelariji“, ističe autorka knjige.

Odmor od braka je potreban i ženama i muškarcima

Mnogo toga se promenilo u vezi sa brakom u godinama od tada. Ljudi se venčavaju kasnije, u tridesetim godinama, i dešava se da zajednički život doživljavaju kao žrtvu, pošto su se navikli da više vremena provode sami. I ravnoteža finansijske moći u domaćinstvu se takođe promenila i često preteže na ženinu stranu. „Odmor od braka je podjednako potreban i muškarcima i ženama“, napominje Džarvisova. „Jedini razlog zašto sam napisala knjigu za žene je taj što je ženama teže da sebi daju dozvolu da odu. Možda se danas i to promenilo“.

Ono što se nije promenilo je vezano za hormonalni status, što kod parova koji žive dovoljno dugo zajedno, dovodi do problema. Džarvis citira antropološkinju, Helen Fišer, koja tvrdi da: „Kako muškarci stare, njihov nivo testosterona opada, što dovodi do toga da se više okreću ka kući. Ženama, pak, kako stare, estrogen opada i to maskira testosteron, tako da one odjednom postaju avanturistički raspoložene“.

Da li je odmor samo uvod u razvod?

Međutim, šta ako žena nema neki cilj ili projekat koji želi da sprovede. Šta ako joj je jedini cilj da pobegne i da se skloni od muža? Da li je to možda znak za uzbunu? Da li je odmor od braka samo uvod u razvod?

Silva Nivs, psihoterapeut za partnerske odnose, oprezan je u pogledu čitavog koncepta „uzbune“, posebno u slučaju pripadnika generacije Iks (po Galupovoj klasifikaciji, rođeni između 1965. i 1979. godine). „Oni se drže još uvek ovih tradicionalnih mitova: Ako ljudi spavaju u različitim krevetima, to znači da nešto nije u redu. Morate uvek da budete zajedno, da prisustvujete svim događajima zajedno, ili nešto nije u redu. Ako neko pohvali izgled treće osobe, to znači da nešto nije u redu. Oni se zaista bore sa ovim tradicionalnim idejama, pokušavajući da veruju da su tačne, mada nisu“.

Mlađe generacije su mnogo fleksibilnije kada su partnerski odnosi u pitanju, smatra Nivs. „Spreminiji su da preispituju ideju monogamije, imaju drugačije poglede na različitost. Ali najvažnije je imati jasne granice: Ovo ne sme biti izgovor da upoznate stranca u baru. To je upravo ono što izaziva zabrinutost“.

U svakom partnerskom odnosu, obe osobe imaju osećaj međuzavisnosti i želju da stanu na svoje noge i rade po svome, ali te suprotstavljene ideje svako od partnera drugačije doživljava, i svaki put drugačije. Vremenom se javlja i efekat zagušenja, kaže Nivs: „Često se dešava da se isuviše oslanjamo na partnera i od njega nam zavisi osećaj sigurnosti, a vremenom zahtevi postaju sve veći“. Odmor od braka bi pomogao da se stvari dovedu na svoje mesto.

Sudska zabrana prilaska je sasvim druga stvar, ali ako se završi tako da se partneri pomire i nastave zajednički život, onda se to retroaktivno može nazvati odmorom od braka.

Normalna bračna mržnja

Sukobi su realnost – ponekad, u braku, jednostavno se mrzite. Terens Ril, porodični terapeut i autor knjige Mi, napravio je veoma upečatljivo zapažanje u intervjuu za Njujork tajms: „Prokrstario sam celu zemlju poslednjih 20 godina, pričajući o onome što nazivam 'normalnom bračnom mržnjom', i nijedna osoba nikada nije došla iza scene da me pita šta mislim pod tim.“

Istražujući sve veće osećanje ogorčenosti u braku, terapeut Robin Šoet držao je seanse sa grupama parova. „Bilo je mnogo smeha na ovim radionicama jer smo prepoznali da smo svi 'u tome' bilo na očigledan ili suptilan način – ogovarali smo partnera, zanovetali, 'zaboravljali', kasnili, ostavljali prljave sudove, durili se, uzdržavali se, odbijali da priznamo, bili zavidni, neverni, ljuti zbog neuspeha, pa čak i uspeha.“

Problem sa intimnim vezama, dugogodišnjim brakovima, je i u tome što se ogorčenost stalno obnavlja. Osnovna komponenta praštanja je da se malo distanciramo od događaja, ali kako to uspeti kada smo vrsta koja pronalazi šablone u svemu, a uvek postoji novi događaj koji će nas podsetiti na prethodni?

Ako nije harmoničan, znači nije dobar

Društvena koncepcija braka navodno podržava stav da ne postoji „veličina koja odgovara svima“ i da su svi odnosi idiosinkratični. Ali ispod ovog otvorenog stava ipak postoji očekivanje koje ga potire floskulom – da brak treba da postoji u stanju harmonije, ili to nije pravi brak. Ovo je prilično ozbiljno testirala pandemija. „Karantin je zaista pokazao važnost ličnog prostora u partnerskim odnosima“, kaže Širil Džarvis. „Parovi su provodili mnogo više vremena zajedno nego inače, a odmor od braka posle pandemije je nekako zvučao prihvatljivije“.

Postojao je i snažan društveni pritisak da se pretvarate kako je karantin poboljšao vaš odnos, da je nametnuta fizička bliskost dovela do veće emocionalne bliskosti. Prihvatljivi narativi u to vreme bili su o dugogodišnjim parovima koji su iznenada ponovo imali popodnevni seks, novim parovima koji su svoje krhke veze pretvorili u stabilne brakove.

Ova nepovezanost između klišea, da nam je svima dozvoljeno da budemo različiti, i floskule, da brakovi moraju biti harmonični, osim ako nisu zreli za raskid, ostavlja mali prostor, tako da ili im se povinujmo ili se razvedimo.

Odmor od braka je privilegija samo za imućne

Određeni broj advokatskih firmi prijavio je porast broja zahteva za razvod braka. Možda je neki od njih trebalo da pokušaju sa odmorom od braka, ali moguće je, takođe, da bi mnogi ljudi i trebalo da se razvedu, samo da mogu to sebi da priušte.

To nas dovodi do grube stvarnosti da je odmor od braka opcija samo za imućne ili na one veoma izdržljive i penzionere, kojima nije problem da kampuju i ne treba im vaj-faj priključak za internet.

Prvo pitanje koje se nameće je upravo ono s početka – Kuda da odem? U hotel? U nadolazećoj ekonomskoj krizi, bez obzira što nam treba odmor jednog od drugog, moraćemo da ostanemo da se grejemo zajedno. Dakle, odmor od braka je hipotetička ideja za neka bolja vremena.

Ipak, bilo bi korisno biti svestan pravog ritma braka, koji nije stalno stanje harmonije, već pre ciklus harmonije, disharmonije i popravljanja koji se stalno smenjuju. Kod nekih ljudi ciklusi traju godinama, a kod drugih 20 minuta.

Kada bismo dopustili sebi da makar na trenutak razmotrimo ideju odmora od braka, implicitno priznajući činjenicu, koju ne želimo da izgovorimo naglas, da bismo ponekad radije bili razdvojeni nego zajedno, manje bismo se mučili pokušavajući da uskladimo mit o braku sa njegovom stvarnošću.

Број коментара 2

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

понедељак, 29. јул 2024.
25° C

Коментари

Dobar tekst, ali..
Избор за Мис Србије на Тргу републике – женско тело на јавном кантару
Zelja za lepotom
Избор за Мис Србије на Тргу републике – женско тело на јавном кантару
Bravo
Избор за Мис Србије на Тргу републике – женско тело на јавном кантару
Miss
Избор за Мис Србије на Тргу републике – женско тело на јавном кантару
Treba li zabraniti lepotu?
Избор за Мис Србије на Тргу републике – женско тело на јавном кантару