Deset fotografija koje su obeležile misiju Artemis 2
Od spektakularnih pogleda na Zemlju do jedinstvenog potpunog pomračenja Sunca, najupečatljivije fotografije misije „Artemis 2“ pričaju priču o povratku čovečanstva u duboki svemir posle više od 50 godina.
Od lansiranja 2. aprila iz Svemirskog centra Kenedi, Nasina misija „Artemis 2“ oko Meseca donela je niz izuzetnih trenutaka – od Zemlje koja se polako gubi u daljini do retkog pomračenja Sunca posmatranog iz dubokog svemira. Nakon što se posada u subotu 11. aprila bezbedno vratila na Zemlju, dobar je trenutak da se sumiraju najupečatljivije fotografije sa prvog putovanja ljudi ka Mesecu još od 1972. godine.
Lansiranje „Artemisa 2“
Poletanje 2. aprila sa lansirnog kompleksa 39B označilo je početak prve ljudske lunarne misije još od „Apola 17“. Pokretana najmoćnijom Nasinom raketom SLS (Space Launch System), u tek svom drugom letu, misija „Artemis 2“ poslala je četvoro astronauta na desetodnevno putovanje dugo 1,1 milion kilometara. Na samom vrhu nalazila se posada u kapsuli „orion“, pod nadimkom „Integriti“.
Zemlja kroz prozor
U misiji punoj rekorda, Nasina astronautkinja Kristina Koh postala je prva žena koja je napustila Zemljinu orbitu i obišla Mesec. Ovde je vidimo 2. aprila kako kroz prozor glavne kabine letelice Orion posmatra nežnu plavu sferu Zemlje. Dok se „Artemis 2“ približavao Mesecu, kontinenti i oblaci su se slivali u jedan živi svet.
I Zemlja ima tamnu stranu
Fotografija Zemlje sa Suncem iza nje nastala je neposredno nakon ključnog manevra ubrzanja ka Mesecu 3. aprila, kada je „orion“ napustio Zemljinu orbitu i krenuo ka Mesecu. Zemlja je tada postala svetleći srp u tami, dok je njena noćna strana ostala u senci, gotovo nevidljiva.
Zdravo, svete!
Takođe snimljena odmah nakon ubrzanja ka Mesecu 2. aprila, ova fotografija snažno se razlikuje od kasnijih. Duže vreme ekspozicije otkrilo je neosvetljenu stranu Zemlje, ali je čine jedinstvenom i drugi detalji. Pored toga što je prva fotografija koja prikazuje polarne svetlosti na oba pola, na njoj se vide i Zemljin srp, Venera (desno dole) i traka zodijačke svetlosti (sunčeva svetlost koja se odbija od prašine u asteroidnom pojasu Sunčevog sistema).
Terminator
Dok je „orion“ 3. aprila jurio dalje od Zemlje, komandant Rid Vajzmen snimio je liniju terminatora – oštru granicu koja razdvaja dan i noć na Zemlji, svakodnevnu pojavu pretvorenu u upečatljiv prizor iz dubokog svemira.
Zdravo, Meseče!
Snimljen 6. aprila, neposredno pre početka posmatranja prilikom proleta pored Meseca, ovaj prizor otkriva ogroman kružni ožiljak – basen Orijentale, širok oko 1.000 kilometara, jednu od najdramatičnijih udarnih formacija na Mesecu. Ovaj ostatak drevne vulkanske aktivnosti ispunjen lavom nastao je usled kolosalnog udara pre više milijardi godina.
Igra senki
Istog dana, 6. aprila, posada je zabeležila i liniju terminatora (sumračnice) na Mesecu – oblast gde nisko sunčevo svetlo klizi preko površine, stvarajući dramatične senke koje naglašavaju kratere, grebene i planine, što je idealno za proučavanje grubog terena Meseca. Prema rečima pilota Viktora Glavera, koji je posmatrao ovu liniju kroz prozor „oriona“, krateri ispred njega bili su toliko tamni da su izgledali „kao da biste pravo pali u centar Meseca ako biste zakoračili u neke od njih“.
Zalazak Zemlje
Šesti april bio je vrlo plodotvoran što se svemirskih prizora tiče, jer je posada zabeležila je i „zalazak Zemlje“, tokom leta oko Meseca. Dok su astronauti preletali preko daleke strane Meseca, posada je fotografisala i opisivala karakteristike terena, uključujući udarne kratere, drevne tokove lave, kao i pukotine i grebene nastale tokom sporog razvoja Meseca kroz vreme. Slika podseća na čuvenu fotografiju Izlazak Zemlje (Earthrise), koju je astronaut Bil Anders snimio 58 godina ranije tokom leta posade „Apola 8“ oko Meseca.
Potpuno pomračenje Sunca
Astronauti misija „Apolo“ već su posmatrali potpuna pomračenja Sunca na putu ka Mesecu, ali je posada „Artemisa 2“ bila prva koja je to videla sa daleke strane Meseca. Tog 6. aprila, potpuno pomračenje trajalo je neverovatnih 54 minuta posmatrano iz „oriona“, tokom kojeg su članovi posade mogli da vide sunčevu koronu, zvezde i udaljene planete – jedinstvenu perspektivu nemoguću sa Zemlje.
Orion u Tihom okeanu
Nešto više od dva sata nakon ponoći, posle dramatičnog vatrenog probijanja Zemljine atmosfere, kapsula „orion“ spustila se i „bućnula“ u Tihi okean kod obale San Dijega. Malo više od sat vremena kasnije, spasilački timovi otvorili su vrata kapsule, izvukli astronaute i helikopterima ih prebacili na obližnji vojni brod.
Коментари