Otkriće koje menja sliku praistorije – u Rimu otkriven fosil slona star 400.000 godina
Niko ne bi mogao da zamisli da se ispod rimskog tla krije jedno od najstarijih svedočanstava susreta čoveka i slona. Ipak, na samo nekoliko kilometara od centra italijanske prestonice, otkriveno je nešto što menja mnogo toga što smo do sada verovali za period pleistocena i naših najdavnijih korena.
Grupa arheologa i paleontologa, otkrila je na obalama Tibra u mestu Kazal Lumbrozo, u zapadnom predgrađu Rima, ostatke praistorijskog slona. Arheološka iskopavanja započeta 2017. godine, prekinuta su usled pandemije, a istraživanje lokaliteta nastavljeno je 2023. godine.
Tim sastavljen od istraživača sa Univerziteta La Sapijenca, Muzeja civilizacija, Nacionalnog saveta za istraživanja (CNR) i Specijalne nadzorne službe Rima, pronašao je delimičan kostur slona okružen stotinama koštanih fragmenata i kamenog oruđa.
Kako prenosi dnevni list Republika i drugi italijanski mediji, sa Univerziteta objašnjavaju da su ostaci dovedeni u vezu sa pravljenjem predmeta od kamena, to jest pronađena su oruđa od kostiju napravljena od slona. Analize su pokazale da životinja nije bila samo izvor hrane za naše pretke, već i sirovina za izradu oruđa i oružja od kostiju. To ukazuje na promišljeno korišćenje resursa od strane tadašnjih ljudi.
Prirodna laboratorija pleistocena
Zahvaljujući geohemijskim analizama vulkanskih sedimenata, smatra se da se radi o periodu od pre 400.000 godina. Izotopska ispitivanja sprovedene na zubu životinje ukazala su na toplo i vlažno, šumovito okruženje, daleko drugačije od današnjih uslova u oblasti.
U tom ekosistemu živeli su nosorozi, jeleni, bizoni i vukovi. Tokom istraživanja identifikovano je više od 300 predmeta od kostiju i delova kostiju, kao i oko 500 komada kamenog oruđa, uglavnom manjih dimenzija, što je znak prilagodljivosti i domišljatosti lovaca koji su naseljavali oblasti bez tada važnog resursa – kamena.
Značaj otkrića
Lokalitet Kazal Lumbrozo nameće se kao ključna tačka za proučavanje odnosa između prastarih hominida i velike evropske faune. Tragovi obrade kostiju i prisustvo oruđa ukazuju na zajednicu sposobnu za saradnju, planiranje i prenošenje znanja.
Prema rečima naučnika, protagonisti ove praistorijske scene mogli bi pripadati vrsti hajdelberški čovek (Homo heidelbergensis), zajedničkom pretku neandertalaca i modernog čoveka. U svetu u kojem je opstanak zavisio od domišljatosti, svaka životinjska lešina predstavljala je sveobuhvatan resurs: hranu, alat, materijal.
„Ovo istraživanje, objašnjavaju autori studije, doprinosi rekonstrukciji događaja iz sveta duboko različitog, ali geografski bliskog: duž toka male reke, grupa lovaca raskomadala je slona i iskoristila njegove kosti kao oruđe“.
Rim, prestonica i u praistoriji
Kompletni rezultati istraživanja, objavljeni u međunarodnom naučnom časopisu Plos One, potvrđuju ulogu Rima kao jednog od najbogatijih nalazišta u Evropi za proučavanje ljudske evolucije i njenih interakcija sa pleistocenskom megafaunom.
Otkriće u Kazal Lumbrozu ne predstavlja samo doprinos paleontologiji, već i povlašćeni pogled u našu daleku prošlost. Ispod travnjaka, trgova i ulica italijanske prestonice, i dalje opstaje drevna priča koja izranja, fragment po fragment.
Коментари