Čuvenog ivanjičkog krompira sve manje, proizvodnja skupa i zahtevna

Skoro tri decenije Madžarevići iz ivanjičkog sela Lisa bave se ratarstvom. Godišnje sa oko 20 hektara proizvedu od 350 do 450 tona merkantilnog i semenskog krompira. Dobar kvalitet duguju području gde reljef, klima i zemljište ne zahtevaju puno hemijskog tretmana, ali i čuvanju tradicionalnog načina proizvodnje.

"Faktički sva semenska roba koja se koristi za sadnju i u Vojvodini i u čačankom kraju i u šabačkom kraju dolazi sa ovih područja. Zato što to seme daje mnogo, mnogo bolje prinose nego seme koje ljudi mogu tamo da proizvode", kaže Marko Madžarević, proizvođač iz sela Lisa kod Ivanjice.

Proizvodnja u planinskom kraju suvim ratarenjem kažu mukotrpan je i zahtevan posao. Uz sve pogodnosti ivanjičkog kraja za gajenje ove kulture, parcela pod krompirom je sve manje, pa proizvođače ne čudi uvoz.

"Kod nas ovde je svaka kuća nekad sadila kormpir, sad nema nas možda 7,8 ljudi koji sadi, ostalo je to tako da ovih stari su ne mogu da rade, a i ovako je skupo to tako da sve je manje. Verovatno da fali krompira na tržištu, zato se i uvozi", kaže Radovan Zečević, proizvođač iz sela Kušići kod Ivanjice.

Dok su na planini Javor prošle godine bili zadovoljni solidnim prinosima, da se uveća ovogodišnji rod, kažu, možda će pomoći kasnije sorte. Zbog suše smatraju krompira će biti manje od dosadašnjih 25 do 30 tona po hektaru. A zbog poskupljenja proizvodnje još ne mogu da izvuku računicu.

"Uglavnom sve je skuplje, nešto i po tri puta skuplje. Uglavnom đubrivo, najveća stavka je đubrivo pošto mi na ovim našim područjima koristimo od tone i po do dve po hektaru. Zemlja je šeste, sedme klase tako da ako se ne podbaci malo više đubriva ne može se očekivati neki prinosi", kaže Radovan Zečević.

U ivanjičkom kraju, ova rataska biljka je na drugom mestu posle uzgoja maline. Proizvođači nadaleko čuvenog krompira kažu garantuju za kvalitet, snalaze se za plasman, ali još ne mogu biti sigurni da li će ove godine imati zaradu.